Pokušajte zamisliti mladu, lijepu damu, ženu koja u zvanju predavača radi na Studiju prehrambene tehnologije i biljne poizvodnje, i doktoricu znanosti kako usred polja mašklinićem okopava ljutiku! A šta je? Ne ide?
A tako je! Što vam to treba, bilo je prvo naše pitanje upućeno dr. sc. Mladenki Šarolić, zašto ne živi od države, zašto ne dopusti da o njezinu kruhu skrbe drugi, zašto se teškim poslom muči, kada bi mogla posve lagodno živjeti?
– Sva ta vaša pitanja su mi samo još jedna potvrda da sam na pravom putu, jednostavno će Mladenka. Ništa na njezinu životom putu nije jednostavno. Primjerice – doktorirala je na maslinovu ulju, a rodom je iz Unešića! Smijemo se zajedno, dok nam kazuje kako je za jedan seminarski rad na doktorskom studiju odabrala razvoj novih proizvoda u prehrambenoj tehnologiji. To je bit svega.
– Tema seminarskog rada bila je prerada ljutike procesom mariniranja, sve sam tehnološki riješila, čak sam i etiketu zamislila i na kraju dobila čestitke. U kraju odakle mi je suprug, u Kostanjama, posadili smo tri tisuće sadnica ljutike. Gotovo zaboravljene dalmatinske ljutike, u kojoj su generacije uživale, veli.
Znanost i praksa
Danas je svoj seminarski rad provela u stvarnost, spojila je znanost i praksu, stvara mariniranu ljutiku i plasira je u inozemstvo. No, nije sve bilo tako jednostavno kako zvuči.
– Kada je Mladenka predložila da se pozabavimo uzgojem ljutike – oduševio sam se. Nije na tržištu bilo sadnica, a ja sam se sjetio kako sam u starom djedovu vinogradu, uz rubove, vidio par busenova. I stvarno! Uz lokvu je bio busen ljutike čije smo lukovice i razmnožili, kaže Marinko Šarolić, prvi rođak Mladenkina supruga, partner u projektu.
– Kad su susjedi vidjeli kako sadimo krenula je zafrkancija. Svi su se pitali: Šta će in toliko ljutike, ko će in dat toliko spuža ? Posadili su 3700 lukovica. Nekada su naši stari čuvali u zemlji busenove ljutike za iduću sezonu, Mladenka i Marinko ih drže na suhom, od svakog uroda sačuvaju manje lukovice. Živi su dokaz da „nema kruva bez motike“.
– Odrastao sam uz ljutiku, u našem se domu često koristila, pa me Mladenkina priča samo potakla da pomislim: ako je ljutika osvojila Beč, zašto ne bi ponovno osvojila i Lijepu našu – kaže Marinko koji je zaposlen kao operater u „Leda“, no svaki slobodan trenutak iz Splita juri u rodne Kostanje. Vraća se, kaže, korijenima. Krajem srpnja je berba, već sada se vidi da će ovoga ljeta biti posla na njihovu polju. Ljutika je idealna za naš kraj, uvjeravaju nas oboje, ne trpi veliku vlagu, otporna je na nametnike. Nekada se uzgajala baš u omiškom kraju, u zagori, oko Primoštena i u okolici Bratiškovaca, na nekim je našim otocima nazivaju „škalonjom“ ili „škalotom“. No, nije dovoljno istražena i o njoj se malo zna, premda, moramo naglasiti, riječ je o autohtonoj biljci.
Proizvodi idu u EU
– Kada dođe vrijeme za vađenje ljutike cijelo ovo polje miriše. Ljutika raste iz kamena, ne treba ništa, no mi pokušavamo utvrditi što bi moglo utjecati na prinos, gnojidba primjerice, uspoređujemo, učimo se agronomiji – kaže znanstvenica.
Nema tog jela uz koje ljutika ne ide, bilo da je riječ o ribi ili o mesu, ljeti ili zimi, bez obzira konzumirali ju zelenu ili kiselu, no za uzgoj trebate i strpljenja i volje i truda:
Mladenka je surađivala s Jurom Vukušićem na nekim posve drugim projektima:
– Jure surađuje sa Austrijancem koji plasira njegove proizvode u EU. Nakon što je probao moju mariniranu ljutiku zatražio je da mu predložim par receptura koje bi spojile Jurinu maslinu i našu ljutiku. Prvi proizvodi koji su krenuli su bili sama ljutika i masline punjene ljutikom, a onda sam napravila pet receptura, za dva umaka i tri paste, računajući kako će odabrati samo jednu od predloženih, no, odabrao je svih pet – kaže nam.
I tako gotovo zaboravljena dalmatinska ljutika polako odlazi u svijet, u malim serijama, no asortiman se širi…
Hit u Austriji
Pasta izrađena od masline i ljutike postala je pravi hit u Austriji. Izvrsno se „ljubi“ uz suhomesnate proizode. No, Mladenka se dosjetila i puniti otkoštenu maslinu – mariniranom ljutikom, vrhunski je to zalogaj. Ljutika se, doznajemo, dade iskoristiti na mnogo načina, vjerujemo da će tim iz Kostanja na svoju paletu proizvoda uskoro dodati još njih.
Tražite uz rubove
Ljutike nema na sortnoj listi, nema je u prodaji, za nju nema za sjemena. No, s obzirom na to kako je riječ o izdržljivoj biljci – velika je vjerojatnost da ćete je pronaći, zaboravljenu, u nekom busenu, uz rubove vinograda. Upravo tamo su je naši stari sadili. Možda vam se posreći i na dan svetog Ante, tada se zna pronaći na sajmu u Zadvarju…
Izvor: Slobodna Dalmacija