Pregled regionalnih stilova započinjemo načinom odijevanja u primorskoj Hrvatskoj, iako je baš u tom području, prije negoli u drugim krajevima, bilo izvrgnuto propadanju. Vrijedi to posebno za mušku nošnju, početak postupnog nestajanja koje seže u sredinu 19. st. Napuštajući, zbog zapošljavanja u pomorstvu, na duže ili kraće vrijeme domaće okružje, muškarci su u odjevnu shemu prenosili građanski način odijevanja. Usto, u jadranskom je području primjetno i miješanje sa susjednim dinarskim tipom odjeće, nastalo kao posljedica nekadašnjih migracija stanovništva iz zaleđa prema obali i otocima.
Tako se i u Istri susreću dva modaliteta muške nošnje, kojima osnovni naglasak daje kroj hlača. U zapadnom i južnom dijelu benevreke, izrađene od bijelog sukna, dugih su nogavica, tijesno priljubljenih uz nogu, dok u središnjoj Istri brageše dopiru do pola lista i izrađene su od smeđeg sukna. Kompletu još pripadaju platnena bijela košulja te prsluk (krožet) i kratki kaput (koret) također od smeđeg sukna. Uz vunene čarape i opanke oputaše stavljali su oko gležnjeva bijele suknene gamaše. Glavu su pokrivali niskom smeđom kapom, a u zapadnoj su se Istri zimi ogrtali dugim ogrtačem bez rukava (karmižola).
Hlače (bragaše), kakve su nosili na Krku, također dopiru do pola lista, ali su s visećim središnjem dijelom, a izrađene od modroga kupovnog sukna. Takvim se krojem uklapaju u širi mediteranski krug odijevanja. Bijela je košulja (stomanja) nabrana oko vratnog izreza i bez ovratnika pa se veže uskom vrpcom, a širi rukavi stisnuti su u zapešću. Prsluk (koret) i kratki kaput (alja) od istog su materijala kao i hlače. Obuća je već posve građanskog izgleda. Poseban izgled Krčanina činila je, međutim, kapa (berita), ispletena od modre vune u obliku tuljca s kitom na kraju. Mogla je biti kraća ili je dopirala sve do ramena.
U srednjoj je Dalmaciji zamjetljivo bilo prožimanje odjevnim stilom kakav je prevladavao u dalmatinskom zaleđu. Uz platnenu košulju koja se navlačila preko glave, hlače (gaće) bile su od smeđeg ili modrog sukna, također s uskim nogavicama, zakopčavanima uz list kopčicama, te s dvama otvorima na trbušnom dijelu. Pripadale su zimskoj garderobi, a ljeti su oblačili modre hlače od tankoga kupovnog materijala. Širok i dugačak pojas (pas), otkan bijelom i crvenom vunom, presavili su i omotali oko struka, zadjenuvši za njeg i nožić u koricama. Sukneni kaput (kaparan) bio je ukrašen usukanim vrpcama i srebrnim pucetima. Obuvali su vunene čarape (bičve), pletene kod kuće, te prepletene opanke, a imućniji su nosili kupovne cipele. Sastavni je dio odjeće bila plitka crvenkapa s resama koja je gdjegdje (Rab, Pag) smanjena tako da posve gubi funkciju pokrivala glave, postajući neka vrsta ukrasa. Tome valja pridodati i naušnicu (rećin)., nošenu u jednom uhu. Dugo se u uporabi zadržala kabanica (kaban, kapot), otkana od grube domaće vunene pređe, pa zatim valjana. Posve jednostavna kroja, sastavljena po rubu tkanine, ravnih rukava, bila je dopunjena kukuljicom, pa su je rado nosili pri ribolovu. Budući da je bila vrlo trajna, neki su otočani u šali govorili da su je prvih 20 godina nosili blagdanom, drugih 20 radnim danom, a sljedećih su se 20 godina još njome pokrivali u postelji.
U južnom jadranskom području opet se susrećemo s vrlo širokim hlačama, skupljenima u struku, pa straga nastaju bogati meki nabori. Kratke su toliko da nogavice samo pokrivaju koljena. Pojas kojim su se omatali oko struka mogao je biti od raznobojne svile ili tkan od domaće obojene vune. Pritom se upravo po boji pojasa mogla odrediti lokalna pripadnost (pa su u okolici Slanog npr. nosili zeleni pas, Stona žuti, a Konavala crn). Uz te kratke hlače na noge su stavljali dokoljenice pletene od domaće bijele vune, a preko njih su još na prednji dio stopala navlačili kratke čarape, pletene od raznobojne vune. I tu su prevladavali opanci oputaši. Osim svilenog materijala podrijetlom iz istočnog Sredozemlja, u odjeći stanovnika okolice Dubrovnika također se pojavljuju odlike odjevnoga stila iz zaleđa, primjetne osobito u slojevitosti odjeće za gornji dio tijela. Naime, na platnenu bi košulju obukli najprije prsluk (presomitaća), kojemu su se prednji dijelovi preklapali, zatim preko njega kratak kaput s rukavima (koret), a onda još jedan prsluk (fermen). Dok su u modalitetu radne odjeće ovi haljetci bili izrađeni od domaćeg sukna modre ili crne boje, blagdanski su od kupovne čohe, ukrašeni vezom, gajtanima ili pozlaćenom žicom. Kadšto su od baršuna ili svile, dopunjeni ukrasnim pucetima od srebra. I Konavljani su glavu pokrivali plitkom crvenom kapom, a u osobito svečanim zgodama zagrtali se crvenom kabanicom od domaćeg sukna s kukuljicom.
Ženska se nošnja duže zadržala u uporabi, pa se uz osnovni tip odijevanja mogu razabrati i lokalne inačice. Osnovna se shema sastoji od vunene gornje odjeće, ispod koje se vidi prsni dio i rukavi platnene košulje. Košulja može biti posve jednostavna ravna kroja s isto takvim rukavima, dugačka preko koljena, uske trake umjesto ovratnika, te uz vratni i prsni izrez vezena. Ili je kratka do pasa, ovalnoga vratnog izreza koji je ukrasno stegnut, a i rukavi su stisnuti u zapešću. Uz takvu kratku košulju nosi se platnena podsuknja. U pravilu je platneni materijal industrijskog podrijetla.
U oba slučaja košulja čini donju odjeću preko koje se oblači gornja, izrađena pretežno od tanje domaće vunene tkanine (sarza, carza). U hrvatskom jadranskom prostoru taj se gornji dio, najčešće pod imenom suknja, javlja u tri oblika. Može biti krojena u klinove, spajana od ramena do donjeg ruba (najzastupljenija u Istri) ili je od ravnih komada tkanine složena u čvrste nabore koji su u gornjem dijelu jako stisnuti, a cijelu suknju pridržavaju poramenice (Sušak, Zlarin, Korčula, Mljet, Lastovo, srednjodalmatinsko priobalje) u trećem obliku donji je dio također složen u čvrste nabore, a gornji je u obliku prsluka (Istra, Pag, Krapanj, Poljica, Dubrovačko primorje). U nekim inačicama nabori nisu toliko čvrsti, a prsluk je krojen poput steznika i opskrbljen vrpcama kojima se priteže (Krk, Cres, Vinodol).
Preko gornje suknje žene se opasuju vunenim ili svilenim pojasom. Te osnovne dijelove dopunjuju još gornjim haljetcima s rukavima ili bez njih, a nekim modalitetima pripadaju i uske pregače od kupovne tkanine (traversa). Uz pamučne čarape pletene rukom uglavnom se nose meke crvene cipele. Udane su žene glavu omatale pravokutnim komadom platna, koji je ponegdje zamijenila bijela kvadratna marama ili kupovni rubac.
Navedena osnovna shema u pojedinim dijelovima ili detaljima mnogostruko varira, čineći vrlo raznolik skup jadranske ženske odjeće. Budući da nije moguće ponuditi cjelokupni prikaz, upozorit ćemo samo na najhitnije odlike pojedinih lokalnih ili regionalnih vrsta.
U južnom se dijelu Istre suknja (modma) sastoji od gornjeg dijela u obliku prsluka te nabranih skuta koji su uz donji rub često ukrašeni bordurom od sukna u drugoj boji. Uz gornji su dio, ali samo s leđa, prišiveni i rukavi, što ih u zimsko doba navuku, dok ljeti slobodno vise niz pleća. Platnena je košulja ravna kroja i dugačka, a pojas tkan od raznobojne vune. Glavu su pokrivale manjim kvadratnim bijelim rupcem (faco rakamani) presavijenom po dijagonali i vezanim na zatiljku. Ukrašen je bijelom čipkom te kiticama na vršcima. Drugi istarski modalitet sastavljen je od klinaste suknje (gogran, modma na klinove). U ramenima uska, šireći se prema donjem rubu, mogla je biti skroz otvorena (kao kaput) ili djelomice zatvorena, pa se navlačila preko glave, a također su joj dodavali i rukave.
Na Krku i na susjednom kopnu oko Vinodola prevladavao je tip platnene košulje s ovalnim izrezom te suknja s gornjim dijelom u obliku steznika (suknja s kasom), izrađena za radni dan od domaće carze, a za svečanije zgode od tvorničke pamučne tkanine. U zimskim su prilikama, međutim, nosile tešku i topliju suknju od ovčjeg krzna s runom unutra (kotiga). Posebnost odjeće Krčanki bio je način pokrivanja glave dugačkim, relativno uskim povojem (rub). Po tome kakve je rub bio boje, kako je bio na glavi složen, a posebice kako su mu bili prebačeni okrajci, moglo se razabrati je li riječ o udovici ili udanoj osobi, ženi u tuzi za bližim ili daljnjim rođakom.