Za vladavine Luja XIV snažno se osjetio utjecaj Francuske na Evropu u svemu, a posebno u modi, kojoj su ljudi svih slojeva oduvijek bili skloni, pogotovo žene. Francuski utjecaj na evropsku modu počeo je već u 16. st, Modnih listova nije bilo, pa su trgovci modne novitete reklamirali pomoću lutaka koje su izlagali kao manekene, a zvali su ih velika i mala Pandora, U Veneciju je nova francuska moda stizala svake godine u proljeće o Spasovu, Modeli su bili izloženi i na golemoj lutki koju su postavljali trgovci, a zvali su je »la piavola de Franza«. Već 1767. Francuzi počinju izdavati i modni list »Le Mercure galant», koji objavljuje modne novosti iz Beča, Berlina, Venecije, Madrida, Londona i Bruxellessa. Francuska moda i dalje dominira u toku 18. st., to više što je puna šarma, osvježavajućih svijetlih duginih boja, a poznata francuska čipka daje toj odjeći još više prozračnosti, lakoće, profinjenosti i elegancije.
U Splitu 16. st., (druga polovica) vlada upadljivo siromaštvo u odjeći kao i svemu ostalome. Ponajprije se to očituje u kvaliteti i količini odjevnih predmeta iako Splićanke i tada svojim skromnim mogućnostima nastoje sliiedt modu. Ekonomsko jačanje Splita u 17. st. odražava se i u jačem utjecaju barokne mode. U toku 18. st. Split je elegancijom i suvremenomu odjeće pratio strujanja evropskih kulturnih središta svog vremena koliko god je mogao. To se, naravno, uglavnom odnosilo na plemićke i bogate građanske slojeve stanovništva. Trgovačkim vezama, a posebno stalnom povezanošću s Venecijom, Splićani su prihvaćali sve modne novosti do koji su mogli doći, Splitski mladići I odlazili su na studije u Veneciju i Padovu, a Lavallće spominje kao mjesta ško-
lovanja Rim i Gottingen, pa čak i Nizozemsku. Sve se to, razumije se, odražavalo i u kulturi stanovanja, odijevanja i vladanja, jer su ti mladići istodobno prihvaćali i običaje i ukus sredine u kojoj su studirali.
Možda je u to doba i pred kojim splitskim dućanom na obali ili Gospodskom trgu bila u proljeće izložena Pandora, na kojoj su trgovci pokazivali modne novitete. Naime, u splitskim dućanima je tada bilo raznovrsnih, pa čak i vrlo kvalitetnih tkanina kao i modnih detalja. Vjerojatno su i pojedine bogate žene primale modne listove da bi pratile odijevanje u modnim središtima. Kolika se važnost pridavala odjeći, svjedoče i bratovštine postolara i papučara, te bratovštine krojača koji su uz narodnu odjeću šivali i pomodnu odjeću »alla italiana«. Osim toga, tu su bili i krojači Zidovi čije su žene vezom dopunjavale vrijednost i ljepotu odjeće. O splitskim se čipkaricama za sada gotovo ništa ne zna, ali obilje čipke na odjeći dozvoljava pretpostavku da su one sigurno postojale, i da su dale velik udio kvaliteti odjeće i rublja.
Lijepo odijevanje žena postalo je s vremenom prava splitska tradicija. Tako Robert Adam piše iz Splita 1757. svom bratu da su žene u Splitu ugodne, lijepa izgleda i dobro obučene. To je važan podatak, jer je taj proslavljeni arhitekt mnogo putovao svijetom i znao ocijeniti ukus. Muškarci su također pratili modu, što potvrđuju i stihovi tada već ostarjelog pjesnika Kavanjina koji, jadajući se da su njegovi sugrađani napustili tradiciju i podaju se površnosti i mekoputnosti, kaže:
Osgar im je ugarštica srebriem pucim pobivena sdol sviona dostegnica lipšim zlatom sva našvena, klobuk mao, mač do nogu, život štitit ki ne mogu.
I bez brka i bez brade, s ništa dlaka na rilici, tašti život istom slade u vlasuli i pustici, od izutra do zahoda, svi u Ušću s malo ploda.
Prvorazredni izvori za upoznavanje ženske odjeće jesu ugovori o mirazu sklopljeni između ženika i obitelji udavače, sastavljeni pred javnim notarom i predstavnikom općine. To su ujedno bile imovinsko-pravne isprave, pa su zato i svi predmeti popisani i vrednovani. Osim toga, u njima se spominje nova, suvremena odjeća, ovisno o materijalnoj mogućnosti obitelji udavače, pa su upravo ti popisi poslužili kao osnovica ovog prikaza. Iskorišteni su i inventari kuća sastavljeni poslije domaćinove smrti. U tim dokumentima nije lako razlikovati mušku odjeću od ženske ili utvrditi odjeću posluge, jer je sva odjeća popisivana po prostorijama, zajedno s ostalim predmetima. Isto je tako u njima zabilježena i sva stara, demodirana odjeća koja se možda više nije ni nosila. Sve to, razumije se, stvara brojne teškoće pri praćenju kronologije mode, ali na osnovi tih podataka moguća je ipak cjelovita slika odijevanja u razdoblju o kojem je riječ.
