Oman se ubraja u red najstarijih ljekovitih biljaka, još je Dioskorid (ljekar rimske vojske: Wiki) njegov aromatičan korijen preporučivao kao djelotvoran lijek kod kašlja, stezanja u prsima, grčeva probavnih organa, vjetrova i ugriza otrovnih životinja. U srednjem vijeku oman namočen u vino smatrao univerzalnim sredstvom kod bolesti glave, želuca, tegoba u prsima, kod kuge i brojnih drugih bolesti. Kod kašlja i bronhitisa oman kao ljek koristimo i danas.
Porodica: Glavočike cjevnjače (Asteraceae)
Hrvatski naziv: Oman, Bodljikava zečina, Veliko zelje, Lepuh
Podrijetlo: Europa i umjerena područja Azije
Upotreba: Ljekovito bilje, kulinarstvo
Dijelovi za upotrebu: Podanak
HELENU RHIZOMA ILI PRAVI OMAN:
Podanak omana ubiremo u jesen ili u proljeće. Dobro opran i oguljen ili neoguljen podanak omana ili bodljikave zečine razrežemo po duljini, kako bismo ga lakše osušili. Suhi oman ili negdje ga zovu obratiš lijepe je žućkaste boje, slabačka, ali ugodna mirisa i blago ljuta te gorka okusa.
Stanište i rasprostranjenost biljke oman
Raste samoniklo u grmlju uz riječne obale i u zapuštenim vlažnim područjima. Nekoć se oman češće uzgajao u seoskim vrtovima, jer se vjerovalo da iz staja tjera zle duhove. Tako se rasprostranio i u čistu prirodu. Istodobno se često koristio u liječenju bolesti domaćih životinja. Naraste do dva metra u visinu, pa je svojim velikim listovima i lijepim žudm cvjetovima ukras svakog velikog vrta.
Sastav i aktivne tvari omana
Korijen sadrži gorke seskviterpenske laktone, eterično ulje s glavnim sastojkom heleninom (mješavina laktona), triterpene i mnogo inulina (do 44%).
Djelovanje i ljekovita upotreba omana
Oman djeluje višestruko. Utječe na sluznice bronhija, ublažava kašalj i opušta grčeve. Zbog toga se nalazi u brojnim čajevima protiv kašlja, hripavca, čak i astme. U narodnoj se medicini još i danas često koristi kod želučanih tegoba, bolesti crijeva, jetre i žučnog mjehura, pa i kod nedovoljnog izlučivanja tekućine. Vrlo je omiljen i djelotvoran za tjeranje glista. Svježi listovi omana potiču zacjeljivanje rana i gnojnih mjehurića.
vrste srodne ljekovitom omanu
Srodnici omana jesu obični čičak (Arctium lappa L.) i druge vrste čičaka koje rastu posvuda uz puteve i na neobrađenim tlima. U korijenu (BARDANAE RADIX) nalaze se eterično ulje, trjeslovine, gorke tvari, inulin, sitosterini i tvari koje djeluju protiv bakterija i gljivica te tvari koje sprječavaju rast tumora. Koristimo ga kao blago diuretičko sredstvo u čajevima za »čišćenje krvi«, kod nedostatnog rada jetre i žučnog mjehura, a najčešće za olakšavanje kožnih bolesti kao što su svrab, lišajevi i kožne tegobe s vlasištem.
Kravljak (Carlina acaulis L.) u korijenu sadrži eterično ulje antibiotičnog djelovanja, trjeslovine, smole i mnogo inulina. U narodnoj medicini koristi se osušeni korijen (CARLINAE RADIX) za čaj kod kroničnog bronhijalnog katara i za bolje izlučivanje tekućine. Kod životinja se koristio za poticanje parenja.
