Kao što smo već pisali kukuruz i pšenica nisu bile jedine sadnice u Imotskom i dalmatinskim poljima, donosimo vam jedne od najčešćih kultura i načine njihove sadnje i obrade.
Ječam
Priprema zemljišta, sijanje, skupljanje, prijevoz i vršidba potpuno su isti kao kod pšenice. Po kvaliteti je ječam lošiji od pšenice, ali ima ipak dvije prednosti: dozrijeva ranije i ima kvalitetniju slamu za prehranu životinja. Prije mljevenja potrebno ga je izvijati, privijati na rašetu, okružiti (kruženjem prosijati) i osušiti. Kruh može biti ukusan, ali nikada kao pšenični.
Ozimica (raž)
Priprema zemljišta za sijanje ista je kao i za pšenicu. Sije se nešto ranije od pšenice, u rujnu, a i žanje se prije nego pšenica. Pri žanjenju ozimica se polaže u ručice jer se ona ne vrše kako bi se dobili plodovi, već se mlati. U ručicama je toliko stabljika koliko je moguće dvjema rukama dobro držati kod mlaćenja. Stabljika ozimice je dosta dulja od pšenične pa je njome lakše mlatiti. Mlaćenje se obavljalo na guvnu ili na kojoj drugoj ravnoj površini oko kuće. Kao podloga se namještala sinija, stol, stara kućna vrata ili štogod drugo s ravnom plohom. Mlaćenje ozimice nije bio lagan posao. Često su u isto vrijeme na istoj podlozi mlatila dvojica, jedan s jedne, a drugi s druge strane podloge. Nije bio rijedak slučaj da se po klasju, koje je bilo na mutapu, udaralo prakljačom kako bi se odvojilo zrno od stabljike. Pritom se pokušavalo očuvati stabljiku da se ne slomi ili savije jer je bila izvrsna za pokrivanje kuća, pojata i kućara. Prije mljevenja i ona se rešetala, kružila i sušila.
Proso
Stabljika prosa visoka je do 60-ak cm. Na vrhu stabljike oblikuje se nekoliko kitnjastih resa u kojima se nalaze zrnati plodovi. Zemlja se priprema isto kao i za pšenicu i ječam. Sije se na isti način, krajem lipnja ili početkom srpnja. Dozrijeva u rujnu. Razdoblje od sijanja do zrenja relativno je kratko, bitno kraće nego u pšenice ili ječma. U našem je polju upravo zato često sijan – ono je plavilo u pravilu od studenoga tekuće do lipnja sljedeće godine.
Proso se sakupljalo kosidbom ili se želo srpom. Do ploda se dolazilo vršidbom ili mlaćenjem.
Bar
Bar je žitarica po visini malo niža od prosa. Na njenom vrhu stvara se jedan klas u kome se nalaze zrnca. Barov klas je dlakaviji i oštriji od kitnjastoga klasa prosa. Sve ono što je rečeno za proso vrijedi i za bar. Priprema zemljišta, sijanje, kupljenje i otresanje sjemenki jednako je kao kod prosa. Sijao se ondje gdje drugi usjevi nisu mogli uspijevati. Te površine su veći dio godine bile pod vodom. Vlažnost tla mu odgovara, a sušu nikako ne podnosi. Do sjemenki se dolazi vršidbom ili otresanjem.
Sirak
Obrada zemlje za sijanje sirka ista je kao i za kukuruz, a i sije se u isto vrijeme – druga polovina travnja ili prva polovina svibnja. Sijao se nešto gušće od kukuruza, na slaboj zemlji, u kakvoj je samo on mogao uspijevati. Prvi bi plod na podoranoj livadi gotovo uvijek bio sirak jer je iznimno otporan na sve štetočine koje drugim usjevima više naškode nego njemu. Podnosi i veliku sušu. Naraste do visine i veće od dva metra. Žanje se o Mijeljdanu. Vezao se u ručice, a ne u snopove. Plod se isključivo ručno istresao sa stabljike. Uzimao se rukovet sirka (stabljika s plodom) i mlatio se o podmetnutu podlogu. Sijao se iz nevolje. Od njega je bila slaba korist. Njegovo brašno ne vole ni ljudi ni životinje. Zrnje bi najradije ćokale ptice. Slama je služila za pokrivanje pojata i kućara, a rijetko kuća. Pravile su se od njega metle i perače.
