Inicijativu za otvaranje Gradske javne kuhinje u Splitu dao je još 1882. godine umirovljeni bilježnik i financijski savjetnik Josip Maroli kao upravitelj Društva Sv. Vinka Paulskoga.
Pučka kuhinja otvorena je 1898. godine u preuređenim prostorima prijašnjega samostana klarisa u tadašnjoj uličici Kraj Sv. Dujma. Priloge za uređenje prostora i pokretanje djelovanja dala je splitska Općina, Društvo Sv. Vinka Paulskog, Javna dobrotvornost, Zaklonište Manger i Caritas. Pučkom kuhinjom upravljao je Kuratorij sastavljen od predstavnika tih ustanova i društava. Predsjednik Kuratorija bio je načelnik, a počasni predsjednik biskup. U početku su Pučku kuhinju vodile sestre milosrdnice Sv. Vinka Paulskog, a zatim časne sestre dominikanke.Kuhinja je u teškom razdoblju Prvoga svjetskog rata i neposredno nakon njega ublažavala bijedu siromašnih. Tada su otvorene dvije njezine filijale, jedna u Velom Varošu i jedna na Dobrome.Godine 1924., kada su se prilike u gradu sredile, Kuratorij na čelu s načelnikom Tartagliom donio je odluku o proširenju i preuređenju kuhinje da bi bolje odgovarala potrebama grada koji se povećavao. Zajam za preuređenje kuhinje dala je Općina, a radovi su izvedeni 1928. godine. Uređena je velika dvorana s 15 stolova pokrivenih mramornim pločama za šire slojeve, te manja dvorana za bolje goste koje će od tada primati. Kuhinja je opremljena tada najmodernijim aparatima nabavljenima iz Njemačke te je smatrana jednom od najbolje uređenih u državi. Budući da kuhinja više nije bila namijenjena samo siromašnima tom joj je prilikom promijenjen naziv u Gradska kuhinja. Općina je i dalje pomagala Gradsku kuhinju besplatnim ustupanjem prostorija, plaćanjem ogrjeva i rasvjete te raznim olakšicama. Također je Općina iz Gradske kuhinje kupovala obroke za djecu zakloništa Mangjer, pritvorenike u općinskom zatvoru te druge svrhe.
Gradska mliječna kuhinja za dojenčad osnovana je 1930. godine nastojanjem Narodne ženske zadruge, a svrha joj je bila gradskoj dojenčadi koja iz različitih razloga ne može dobivati majčino mlijeko osigurati kvalitetno i zdravo mlijeko uz umjerene cijene, a siromašnima besplatno. Na taj način htjelo se umanjiti veliku smrtnost djece u prvoj godini života često prouzročenu loše pripremanom umjetnom hranom. Akciju za osnivanje te ustanove pokrenula je Narodna ženska zadruga godinu ranije, nastojeći namaknuti kapital, osigurati prostor i liječničku skrb. Početni kapital za osnivanje te ustanove dale su Primorska banovina (20.000 din.) i Električna poduzeća (40.000 din.). Ministarstvo za socijalnu politiku i narodno zdravlje obvezalo se osigurati mjesečnu potporu od 1000 dinara. Općina Split besplatno je ustupila i uredila prostorije u zgradi Gradske kuhinje, te zajamčila besplatnu opskrbu vodom, strujom i plinom za cijelo vrijeme postojanja Gradske mliječne kuhinje. Narodna ženska zadruga nabavila je potreban namještaj i uređaje, školovala dvije medicinske sestre za stručno vođenje kuhinje i osigurala liječnički nadzor. Nakon tih pripremnih radnji Narodna ženska zadruga,, kojoj je tada na čelu bila Eleonora Tartaglia, zajedno s Primorskom banovinom, Električnim poduzećima i Općinom Split, osnovala je zakladnim pismom zakladu pod nazivom Gradska mliječna kuhinja za dojenčad. Mlijeko je pripremano pod liječničkom kontrolom, a za dojenčad gaje u toj ustanovi nabavljala i splitska bolnica.
