Paška čipka vrsta je čipke koja se već stoljećima proizvodi u gradu Pagu na otoku Pagu, a odlikuje je ljepota uzoraka te poseban način izrade. Ovome treba dodati kako se način izrade nije mijenjao stoljećima, a i danas nonice često sjede ispred svojih kuća i izrađuju pašku čipku na isti način kako su to radile njihove nonice stoljećima unazad.
Prvi zapis o paškoj čipki datira iz 15. stoljeća, odnosno iz samostana sestara benediktinki. Upravo su benediktinke zaslužne za dolazak čipke na Pag, točnije 1485. godine su bogati supružnici bez djece, Juraj i Milica Pogančić podigli crkvu i samostan na Pagu, kojeg su naselile redovnice benediktinke, koje su razvile različite djelatnosti, a među njima i izradu čipke. Čipku su prodavale Mlečanima i Austrijancima te širile njezinu izradu na cijeli Pag. Danas u benediktinskom samostanu u Pagu postoji oko 127 komada čipke, neki stari i 150 godina. Sestre benediktinke osnovale su i prvu školu za izradu čipke na Pagu u 19. stoljeću. Njihova kolekcija paških čipki u kojima ima košulja, oltarnik (star 150 godina!), liturgijskog tekstila i sličnog proglašena je kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
Smatra se da je paška čiška potekla iz talijanske Venecije, no postoje podaci da je možda stigla i iz grčke Mikene. U prošlosti nisu postojale nacrtane šablone već su se uzorci prenosili s majki i baka ne kćeri praktičnim radom i usmenom predajom.
Na izložbi je svoje mjesto prvi puta našla paška čipka davne 1880. godine, a od tada je, možemo tako reći, proputovala cijeli svijet te je bila izložena u Londonu, New Yorku, Parizu, Budimpešti te mnogim drugim gradovima. Na izložbi u Parizu 1936. godine dobila je zlatnu plaketu kao iznimno vrijedan ručni rad. Zanimljiv podatak svakako je i taj da je Marija Terezija na svom dvoru imala jednu pašku čipkaricu koja je pravila čipku za potrebe austrijskog dvora.
Frane Budak bio je gradonačelnik Paga početkom 20. stoljeća te je utemeljio (novu) Čipkarsku školu u kojoj se uči izrada ovog vrjednog ukrasnog predmeta. Ovaj je čovjek također izdvojio čipku od ostalih predmeta kao što su zavjese, plahte, pokrivači te maramice te je uz to prikupio oko pedesetak uzoraka ili nacrta izrade čipke prema kojima se rade i danas. Čipkarska škola radila je s manjim prekidima od datuma osnutka, a postoji i danas i to u sklopu srednje škole Bartula Kašića. U Pagu postoji i Udruga paških čipkarica koja danas djeluje i koja izrađuje veće količine ovog predmeta.
Paška čipka je izvorni hrvatski proizvod te je također i kulturno dobro Republike Hrvatske. Ovo je suvenir kojeg mnogi rado uzimaju te simbol cijelog otoka Paga, ali i cijele Hrvatske. Mnogi pašku čipku nazivaju bijelim zlatom, a u Pagu postoji i galerija paške čipke u kojoj su primjerci stari i stotinu godina.
Paška se čipka šije iglom (čipka na iglu) ili preplitanjem niti pomoću batića (čipka na batiće), a posebna je po tome što se šije veoma tankim koncem te što je veoma čvrsta. Naime, radi se višestruko šivanje tankim koncem, što se još naziva i dintel, zbog čega je paška čipa dobila čvrst izgled, kao da je uštirkana. Danas mnogi ovaj suvenir uokviruju te postaje vrijedan umjetnički detalj na zidu kuće.
U Pagu se svakog lipnja održava i festival čipke koji traje nekoliko dana te svake godine ima sve više posjetitelja, posebice iz inozemstva. Ove godine se održava po treći puta i traje od 18. do 21. lipnja.
