Hazardne su igre bile zabranjene prema austrijskim zakonima, a zatim i prema Kaznenom zakoniku Kraljevine Jugoslavije. Za taj je prijestup bila predviđena kazna zatvora do jedne godine. Novčanim se kaznama uz to kažnjavalo i vlasnika kavane ili krčme u kojoj su igrači na sreću uhvaćeni na djelu. Vijesti o intervencijama redarstva zbog hazarda bile su česte u splitskim dnevnim novinama međuratnog razdoblja. Obično su to kratke vijesti u kojima se samo navodi broj zatečenih igrača i zaplijenjena svota novca. Primjerice, u travnju 1919. uz naslov «Zatečeni u hazardnoj igri» nalazimo kratko objašnjenje: «Sinoć je redarstvo iznenadilo u restauraciji D. nekolicinu igrača kod hazardnog igranja. Zaplijenjen polog od par stotina kruna, a šestorica igrača su javljeni sudu».
Tijekom Prvoga svjetskog rata i nakon njega po hazardnim igrama osobito je bio poznat Hotel Salona. Igrači su se u tom hotelu vrlo spretno skrivali, što je zadavalo dosta muke redarstvu. Situaciju vezanu uz hazardne igre, a osobito uz spomenuti hotel, opisuje jedno od rijetkih sačuvanih izvješća Kotarskoga poglavarstva u Splitu. Prema tom izvješću od 9. travnja 1918. upućenom državnom odvjetništvu u Zadru «poznato je općenito, da se u Splitu mnogo igra na hazardne igre. Kao najzloglasniji lokal u tom pogledu slovi Hotel Salonae, a kao strastveni igrač glavom njegov vlasnik i voditelj Bellotti Ante. Već višekrat zatečeni su igrači u tom lokalu. Igralo se je na prvom podu, u jednoj sobi ad hoc. Bellotti je bio udesio stvari tako, da bi njegovi organi obavijestili igrače, čim bi jedan redarstveni organ prekoračio prag hotela, te su igrači imali vremena da posakrivaju novce i karte.» Bellotti je nakon nekog vremena promijenio sobu u kojoj se igra, a redari nikako nisu mogli utvrditi gdje su igrači. U gradu je bilo poznato da se u Hotelu Salonae i dalje hazardira, a javno su bila poznata čak i imena igrača. No, redarstvo dugo nije uspijevalo tome stati na kraj. Poznati igrači prošli bi pored redara i zatim nestali ili se redarima barem tako činilo. Zapravo su se sastajali u jednoj sobi na drugom katu. Kada je napokon jedan od redara otkrio o kojoj se sobi radi u njoj je zatekao četvoricu poznatih igrača, a uspio je pronaći i novac koji su već bili sakrili. Tom su prigodom zatečeni Ante Bellotti, vlasnik hotela, Julius Davidson, vlasnik fotografskog ateliera u Splitu, Petar Bradanović, trgovac iz Visa i Nikola Ga-lečić, trgovac iz Splita. Kao poznati igrači koji su u drugim prigodama zatečeni u istom hotelu navedeni su još i Mile Draganić, privatni činovnik, Josip Beroš, činovnik poreznog ureda, Čičin Karlo, umirovljeni inženjer, i Duje Delić, vlasnik kavane, svi iz Splita. S krajem rata to okupljalište hazardera nije opustjelo pa i u prvim poslijeratnim godinama nalazimo vijesti o redarskim intervencijama u Hotelu Salonae i njegovu restoranu zbog hazardnih igara.
