Među pokretima kojima je cilj bilo uređenje i poljepšanje Splita, po dugotrajnim nastojanjima i postignutim rezultatima izdvaja se rad na uređenju i pošumljavanju brda Marjan. Nekadašnja bjelogorična šuma na tom brdu postupno je uništavana te je od XVII. stoljeća brdo koje je dominiralo nad vizurom grada bilo golo. Pokret za uređenje i pošumljavanje Maijana započeo je nakon pobjede narodnjaka na izborima 1882. godine na inicijativu prirodoslovca Jurja Kolombatovića. Godine 1903. osnovano je društvo Marjan koje se brinulo za ostvarenje toga projekta. Iste je godine izgrađena cesta od Velog Varoša do prvog vrha na kojem je nešto prije podignut restoran. Godine 1905. izgrađen je put do drugog vrha. Tako Marjan početkom XX. stoljeća postaje izletište. Godine 1907.-1908. Splitska je općina uredila put od crkve Sv, Frane do Prvoga vrha. Istovremeno su uređivani i putevi na brdu, a počelo se uređivati i vidikovce. Godine 1913. izgrađen je novi restoran u secesijskom stilu, umjesto drvenog restorana koji je izgorio nekoliko godina ranije.
Pošumljavanje Marjana bilo je važno za cijeli grad koji je oskudijevao javnim zelenim površinama. Imao je tek jedan gradski park, koji se kao jedini jednostavno nazivalo Perivoj, Gradski perivoj ili Đardin. Na uređenju Marjana mnogo je učinjeno već prije Prvoga svjetskog rata, no najopsežniji radovi izvedeni su nakon što je 1919. godine predsjednikom Društva za zaštitu i uređenje Marjana postao dr. Jakša Račić. Taj je ravnatelj splitske bolnice ujedno bio i strastveni lovac i ljubitelj prirode. Na položaju predsjednika navedenoga društva ostao je do svoje smrti 1943. godine. Velikom upornošću i političkim vezama on je za uređenje Marjana namicao sredstva, a u tu je svrhu uložio i dio vlastitih prihoda. Račiću su općenito za uređenje Marjana već za života priznavane velike zasluge, iako mu se prigovaralo daje upravu Društva za poljepšanje Marjana sveo na svoju osobu, a Društvo na određen način i poistovjetio sa svojom osobom.Račićevim je nastojanjem Marjan pretvoren ne samo u park-šumu koja je služila kao šetalište i izletište, nego i u lovište. Godine 1919. na Marjanu su nastanjeni zečevi i prepelice, 1920. godine srne, 1922. fazani, 1927. tetrijebi i kraljevski fazani. Prve fazane darovao je društvu Marjan kralj Aleksandar. Za napajanje ptica i divljači izgrađena su pojilišta u koja je ljeti donošena voda. S nastanjivanjem divljači u početku je bilo dosta problema. Kad je 1919. godine, u vrijeme oskudice i nabijanja cijena prehrambenih proizvoda u Splitu, Društvo za uređenje Marjana uzgojilo zečeve i pustilo ih u prirodu, građani su ih u velikom broju potamanili. Uhapšenih je ipak bilo malo; samo čuvarica Židovskoga groblja koja je jednoga zeca odnijela svojoj djeci. Tako je društvo Marjan, tražeći da se stane na kraj «divljačkom tamanjenju životinja», dodatno zaposlilo redarstvo koje je u to vrijeme ionako imalo dosta problema s krađama i provalama, pokazavši priličnu netaktičnost prema socijalnoj situaciji u gradu, a dijelu građana baš i nije bilo lako shvatiti da su to zečevi za ukras i za elitni lov.
Tijekom dvadesetih godina intenzivno je nastavljeno uređenje Marjana. Najprije su obnovljeni prije uređeni putevi, zapušteni za ratnih godina, a zatim su uređivani i novi. Godine 1919.-1920. od bijeloga bračkoga kamena izgrađeno je dojmljivo stubište od Marasovića ulice do Židovskoga groblja. Obnovljene su stare crkvice, uređeni putevi do njih, uređena su šetališta i postavljene klupe. Krajem dvadesetih godina izgrađena je cesta uz more duž sjeverne strane, od Poljuda do Rta Maijana. Postupno je otkupljeno sve zemljište koje je bilo u privatnom vlasništvu, pa i veći crkveni posjedi, kao i težačka prava koja su obrađivači zemlje imali na tim posjedima te je nastavljeno pošumljavanje. O šumi se brinuo veći broj lugara. Godine 1926. cijela je šuma ograđena žičanom ogradom, kako zbog zaštite šume i divljači, tako i zbog zaštite susjednih polja i vinograda od šteta koju je divljač znala prouzročiti. Novac za uređenje davali su splitski građani, Općina, gradske ustanove i Ministarstvo šuma i zdravlja. Znatna sredstva dali su i neki ugledni iseljenici u južnoj Americi, osobito Albert Marangunić, po kojem je nazvan ijedan od tada uređenih puteva. Novac se dobivao i na druge načine. Prigodom posjeta uglednijih gostiju Splitu predsjednik društva Marjan organizirao je lovove na Maijanu. U tim je prigodama znao od uglednih gostiju tražiti financijsku potporu za daljnje radove, u čemu je u pravilu imao uspjeha. Uređivanje prilaznih puteva u dobroj je mjeri organizirala i financijski pokrila Splitska općina. Na Marjanu je u međuratnom razdoblju podignut i veći broj znanstveno-prosvjetnih ustanova. Marjan se u tom razdoblju počelo uspoređivati i s najpoznatijim europskim parkovima vidikovcima.
Korištena dokumentacija:
Zdravka Jelaska Marjan
