Vinova loza (Vitis vinifera) je vjerojatno najopisanija i najopjevanija među svim biljkama.
Ne postoji jasna arheološka građa koja govori kada se vinova loza počela uzgajati na području Hercegovine. Ono što pouzdano znamo je da je u ovom dijelu Europe do stabilizacije klime došlo oko 5000 godina prije Krista, i to se razdoblje u znanosti zove period atlantskog klimatskog optimuma. To je ujedno i period kada ljudska zajednica s destruktivnog lovačkog načina života polako prelazi na poljodjelstvo.
Prapovijest
U Hercegovini postoji dosta arheoloških tragova koji jasno govore o postojanju organiziranih zajednica, međutim sredstva koja su bila na raspolaganju prilikom istraživanja ovih lokaliteta nisu omogućavala detaljnu analizu nađenih uzoraka, tako da o tome, od čega su živjeli pripadnici tih zajednica, i jesu li su još tada uzgajali vinovu lozu, možemo samo nagađati. U svakom slučaju, kada se govori o vinarstvu i vinogradarstvu, Hercegovina je regija koja se može pohvaliti s tradicijom dužom od 2200 godina, i tako se svrstava uz bok regija i zemalja s vremenski respektabilnom tradicijom i povijesnim nasljeđem vezanim za uzgoj plemenite vinove loze i spravljanju vina.
Prema povijesnim izvorima, vinovu lozu su iz njene postojbine, male Azije, na mediteran prenijeli Tračani, a njen uzgoj su prihvatili Iliri koji su tada naseljavali ove krajeve.
Ilirik, odnosno ove krajeve, pokoravaju legije rimskog carstva 229. godine prije Krista i nastavljaju sa uzgojem vinove loze i šire dalje njen uzgoj. Ovdje je bitno spomenuti i činjenicu da je tadašnja organizacija rimskog društva u svim segmentima života bila daleko ispred Ilira, tako da je evidentno da su oni značajno unaprijedili tadašnje vinogradarstvo i vinarstvo Hercegovine. Dolaskom Rimljana na ove prostore prestaje prapovijest i počinje povijesno razdoblje.
Antičko doba
O uzgoju vinove loze najrječitije govori rimska utvrda Mogorjelo (Čapljina), iz vremena Augusta Oktavijana 27. do 14 godine prije Krista, a prema nekim je izvorima iz 4. stoljeća. Na ulaznom portalu je oslikan s motivima vinove loze i peharima za vino. Također unutar utvrde su se nalazile prostorije tzv. Villa rustica fructicaria, u kojima su se nalazile zemljane posude za čuvanje vina, tzv. dolie.
Srednji vijek
Razdoblje srednjeg vijeka tj., od propasti zapadnog rimskog carstva do turske okupacije, je i doba velike seobe naroda i dolaska Slavena u naše krajeve. Ovaj period ne obilježavaju neka značajnija arheološka saznanja a vrijedni spomenici su svakako stećci čije postojanje datira između 13. i 15. stoljeća, i koji često kao motive imaju mladice vinove loze kao i druge motive iz života pokojnika. Iz ovog vremena je povelja kralja Tvrtka iz 1353. u kojoj govori o vinu koje je pio u Suhoj (današnji Čitluk). Doba turske okupacije Hercegovine je završeno 1482. i traje do 1878., tj. berlinskog Kongresa. Kako se saznaje iz jednog dokumenta iz 1477., Mostar je tada imao 19 kuća i 250 dunuma vinograda. U ovom periodu nije prekinut kontinuitet vinogradarsko vinarske proizvodnje, a ovo je i razdoblje kada se introduciraju i prve stolne sorte vinove loze.
Devetnaesto stoljeće
Berlinski kongres (1878.) daje pravo Austro-Ugarskoj monarhiji da provede aneksiju BiH, i to je period u kojem Hercegovina bilježi strelovit uspon u vinogradarskoj proizvodnji koji nije zabilježen nikad prije, a ni poslije. Vrijedno je spomena da je proizvodnja grožđa u 10 godina (1882.-1892.) sa 420 narasla na 9 300 tona. Otvorene su vinogradarsko vinarske stanice u Gnojnicama i Lastvi kod Trebinja, čiji je zadatak bio proučavanje i selekcija domaćih sorti vinove loze, introdukcija novih sorti, suzbijanje bolesti i štetnika vinove loze, te podizanje kvalitete vina. Održavani su kursovi, te su u ovom razdoblju mladići iz Hercegovine odlazili u čuvenu vinogradarsku školu Kloster – Neuburg kod Beča.
Održavaju se prve izložbe vina u Mostaru i Trebinju kao i odlazak na međunarodna natjecanja u europskim metropolama. Još je vrijedno spomena da je Hercegovina 1912. godine imala rekordne površine pod vinovom lozom 6040 ha. U ovo vrijeme se pojavila peronospora 1894. god., i filoksera 1913. godine.
Početak dvadesetog stoljeća
Prvi svjetski rat je prepolovio površine pod vinovom lozom. Prva obnova vinograda od 1922.-1928. donekle je popravila stanje u vinogradarstvu, pa je već 1922. god pod vinovom lozom bilo 3707 ha pod vinogradima. U narednim godinama ponovno dolazi do stagniranja u vinogradarskoj proizvodnji, a razlozi takva stanja se mogu tražiti u niskim otkupnim cijenama, visokom zaduženošću seljaka kao i gospodarskoj krizi. U ovom periodu je ukinuta i voćarsko vinogradarska zadruga u Lastvi.
Sredina dvadesetog stoljeća i novije vrijeme
Drugi sv. rat gotovo da je uništio vinogradarstvo u Hercegovini. Pedesetih godina prošlog stoljeća otpočinje druga obnova vinograda Hercegovine, kada se pristupa novom načinu uzgoja vinove loze uz primjenu novih ampelotehničkih metoda, te se pristupa izgradnji suvremenih Hepokovih vinarija u hercegovačkim gradovima, što vinogradarstvo i vinarstvo Hercegovine uzdiže do lidera u proizvodnji vina u bivšoj državi. Ovdje je zanimljiv podatak da je osamdesetih godina, od cjelokupnog izvoza vina Jugoslavije, 70 posto otpadalo na vina Hepoka. Kruna razvoja vinogradarstva i dostignuća struke domaćeg čovjeka je podizanje kamenih vinograda u Blizancima, gdje se iz pitomog krša izvlači grožđe iznimne kvalitete. Upravo ti vinogradi su danas primjer kako krš pretvoriti u vinograd, a sunce i svu hercegovačku žegu pretočiti u vino, i dobiti jedinstvenu kvalitetu iz dviju autohtonih sorata Žilavka i Blatina, te njihovih pratećih sorata.
Napisao: Marin Sivrić, dipl.ing.agr.
