O životu u Splitu i splićanima se mnogo pisalo kroz povijest potaknut aktualnim stanjem u splitu točnije Splitskoj Zapadnoj obali napravili smo malo istraživanje o razvoju i povjesti te iste obale.
Stariji Splićani ili malo upućeniji znaju dosta o tome o raznim pokušajima oživljavanja i prenamjene tadašnje Matejuške i popratne Zapadne obale.
Pa krenimo kroz povjest popratiti razvoj i ulaganja u zapadnu obalu.
Razvoj i građenje na zapadnoj obali
Vidne promjene zahvatile su Zapadnu obalu u međuratnom razdoblju . Taj dio obale nije smatran dijelom Rive, ali je pogledu s Rive potpuno otvoren i čini njezino prirodno produljenje kao lučica ili mandrač ispod Sv. Frane. Tradicionalno se u svakodnevnom govoru taj dio obale naziva Matejuška, bez obzira na različite službene nazive koji su se tijekom vremena mijenjali. Uoči Prvoga svjetskog rata Matejuška je dobila službeni naziv Ilirska obala, a nakon Prvoga svjetskog rata Trumbićeva obala.1590 Matejuška je stoljećima bila zaklon brodicama splitskih ribara koji su uglavnom nastanjivali varoško Primorje. Lučicu je štitio mali gat (mul). Na kraju gata na Matejuški podignuta je 1927. klupska zgrada veslačkog kluba Gusar, nazvana Gusarov dom. Gat je u tu svrhu proširen, učvršćen i podzidan. U to je vrijeme to bio zapadni rub uređenog dijela luke. Taj je položaj bio otvoren pogledu i s mora i s kopna, te je novoizgrađena zgrada postala važan dio vizure Splita. Izgradnja Gusarova doma jedan je od brojnih događaja koji je u međuratnom Splitu pokrenuo lavinu polemika. Sučeljavanje mišljenja nije toliko potaknuo položaj zgrade usred splitske luke, koliko avangardni (funkcionalistički) stil u kojem je zgrada izgrađena, a koji su u to vrijeme u prvoj jugoslavenskoj državi zastupali tek neki mlađi arhitekti. Autor projekta Gusarova doma bio je češki arhitekt Josip Kodl, koji se početkom dvadesetih godina nastanio u Splitu i postao službeni splitski općinski arhitekt. Njegovom se zaslugom modema arhitektura u Splitu afirmirala čak i brže nego u Zagrebu i Beogradu. Ali, naravno, ne bez polemika. U Splitu je malo što moglo proći bez polemika, no ova je polemika brzo prerasla u općenitu polemiku između zagovornika tradicionalnoga i modernoga u arhitekturi. 1591 Gusarov dom podignut je na pomorskom dobru zbog čega se uprava kluba morala obvezati Direkciji pomorskog saobraćaja da neće onemogućavati slobodan javni pristup s mora i s kopna čestici na kojoj je podignuta zgrada, te da će, ako bi to bilo potrebno radi javnih interesa, zgradu ustupiti državnoj pomorskoj upravi uz otkupninu prema procjeni vrijednosti obavljenih radova.
Zapadni dio splitske luke uređen je tek tridesetih godina. O njezinu uređenju i stvaranju šetnice cijelom njezinom duljinom razmišljalo se već u drugoj polovici XIX. stoljeća. No, početkom šezdesetih godina XIX. stoljeća nasut je samo dio obale od Matejuške do Brajevića prilaza, odnosno do početka uspona prema Sustipanskom putu. Godine 1920. nasut je veći dio zapadne obale i izgrađen uski zemljani put do Sustipana. Schurmannovim regulacijskim planom iz 1925. godine bila je predviđena izrada šetnice širine 18 m duž cijele zapadne obale. Pitanje uređenja zapadne obale ponovno je otvoreno 1935. godine s početkom gradnje Hotela Ambasador. Te je godine uređena cesta od Matejuške do budućega hotela. Prema moru je cesta ograđena kamenim zidom. Iste je godine gradonačelnik Kargotić uspio osigurati kredit za uređenje cijele zapadne obale. Do godine 1938. izgrađena je cesta i pješački put uz more, a zasađene su i palme po uzoru na Rivu. Zbog izloženosti jakom jugu u zimskim mjesecima te su palme počele propadati, pa su umjesto njih posađeni tamarisi.
Izgled i postava objekta Doma Gusara na Matejuški od prvoga je dana izazivao velike podjele među suvremenicima, a tako je i danas. Jedni su Dom nazivali najljepšim primjerom moderne arhitekture u Splitu, dok su ga drugi napadali ponajviše zbog odabrane lokacije. Još 1925., kada se tek počelo spominjati preseljenje Gusara s istočne na zapadnu stranu luke, poznavatelji mora i veslanja “oštro su se odupirali tom preseljenju, smatrajući kako je, s obzirom na vjetrove i morske valove, položaj u jugoistočnom uglu luke najpovoljniji za smještaj čamaca”.
O slici Gusara u panorami splitske luke, svjedoče i dijelovi teksta arhitekta Bude Prvana Preuređenje doma V. K. “Gusar” u ugostiteljski objekt, objavljenog u URBS-u 1959.-1960.:
“…Na dijelu obale, koji se vizuelno veže za nastavak Zapadne obale prema centru grada, jedan takav tipičan problem pojavljuje se u objektu Doma VK ‘Gusar’. Svojim smještajem taj objekt je jedan od onih u luci, koji su ‘u prvom planu’ jer je svojevremeno smionom, ali nesretnom lokacijom ‘istrčao’ iz osnovne arhitektonske mase bloka zgrada uz obalu. Time je poprimio karakter solitera na vrlo osjetljivom mjestu, a objekte s takvim urbanističkim karakteristikama taj potez stvarno ne podnosi. Ipak, potrebno je bilo pomiriti se činjenicom, kako je građevna vrijednost objekta takva, da isključuje za sada veći zahvat od adaptacije. Adaptacija objekta aktualizirala se i premještanjem veslačkog kluba u Spinut, a time bi forsiranje njegove prvobitne namjene u novim uslovima i sa urbanističkog i sportskog aspekta bilo deplasirano. Smještaj zgrade u gotovo centralnoj tački luke s već navedenim svim opasnostima i manama moralo se prihvatiti kao gotovu i nepromjenjivu činjenicu, te barem iskoristiti njezinu veliku komercijalnu vrijednost. Tako se objektu dao vrlo privlačljiv sadržajni karakter – riblji restoran s kavanom i noćnim barom… Promjena u sadržaju, gdje se radikalno mijenjaju namjene pojedinih prostora, rezultira i neminovnom promjenom arhitektonske fizionomije objekta. Otvaranjem vanjskih zidova u veće staklene plohe, objekt postaje prozračniji, a to je naročito povoljno za prizemni dio, koji time dobija manju bazu. Tim zahvatom na objekt VK “Gusar” pokušalo se pojedinačnim intervencijom ublažiti najaktualnije nesklade u kompleksnoj panorami splitske luke.
Treba se podsjetiti kako prema tada važećoj urbanističko-planskoj dokumentaciji na mulu Matejuške – nikada nije ni bio planiran neki objekt! Na Planu grada Splita iz 1914. (s idejnom postavkom regulacije grada – koja je neslužbeno davala smjernice razvoja grada, a prema kojoj se gradilo sljedećih dvadesetak godina) Petra Senjanovića (1876.- 1955.) sa skupinom stručnjaka, prvim sačuvanim urbanističkim dokumentom grada Splita, pristan Matejuške je samo uski gat-mul, bez planiranog objekta.
No ‘cvijeće zla’ ne spava. Dok se u važećem Prostornom planu Splita (2005.) obnova Doma Gusara na spominje, dotle u završnom tekstu Generalnog urbanističkog plana Splita (Službeni glasnik Grada Splita, broj 1/06,
15/07 i 03/08) u članku 61. stoji:
“Članak 79. mijenja se i glasi:
8.6.1. Gradska luka – zapadna obala
– rješava se natječajem, na temelju stručne konzervatorske valorizacije postojeće zatečene visokovrijedne arhitekture i konzervatorskih smjernica, koji mora sagledati i mogućnost povezivanja istočne i zapadne obale (ukoliko isto već nije sagledano kroz natječaj za istočnu obalu). Natječajem ispitati mogućnost faksimilne obnove zgrade bivšeg Gusarevog doma i njene nove namjene. Uređenjem luke moraju se prvenstveno uvažavati prometne potrebe luke otvorena za javni promet. Kvalitet mora se ne smije poremetiti niti jednim zahvatom na obali ili akvatoriju luke.
Kraj i rušenje Doma Gusara
Objekt projektiran za potrebe veslača očito se nije mogao tek tako prilagoditi novim potrebama. Bez života i namjene, napuštena i prodana, zgrada je ružno starjela. Upotrebljavala se vrlo rijetko, a jedan od posljednjih pokušaja oživljavanja bila je Izložba ptica pjevica, što se može doživjeti i simbolično (posljednji pjev…). Tužna zgrada bez prozora i otpale žbuke, zahrđale armature i derutne prijeteće konstrukcije, išla je svom kraju, a lebićade i sol činile su svoje.
Opjevani objekt, koji je mnogim mladim ljudima pružio radost i zaštitu, izmučen i opasan za život ljudi, srušen je bagerom 1990., u predvečerje Domovinskog rata.
Današnja Zapadna obala
Kako je rečeno na konferenciji za novinare, na Zapadnoj obali će se u dužini od 150 metara postaviti klupe, a u dužini od 550 metara u moru podvodna rasvjetna tijela. U planu je, čulo se, i dvotračna prometnica širine 6,5 metara, trg, fontana, biciklistička staza, dva ugostiteljska objekta i zelene površine s 45 palma.
“U prve dvije faze proširenja Zapadne obale bit će uloženo 38 milijuna kuna s PDV-om, a grad će za treću fazu i komunalno opremanje objaviti natječaj”, rekao je dogradonačelnik Šundov. Obala će biti proširena za 45 i morska šetnica za 25 metara pa će kopneni dio iznositi 28.436 i morski 3613 četvornih metara, rečeno je na predstavljanju projekta Zapadne obale.
Najnovije vijesti već znate sami… 🙁
Prilažemo galeriju slika za pogled kroz povijest Zapadne obale:
