Domovina lana je Azija i Europa, ali je Bliski istok dominantan u preradi lana.
Lan je jednogodišnja zeljasta biljka. Postoji preko 100 vrsta biljaka koje se uzgajaju za dobivanje lanenih vlakana.
Lanene stabljike mogu se podijeliti u tri skupine:
1. dugovlaknasti lan – za dobivanje vlakana
2. kratkovlaknasti lan – za dobivanje sjemena ili ulja
3. križani lan – nastaje kombinacijom ovih dviju vrsta.
Lan za dobivanje vlakana prepoznaje se po tankim, dugim razgranatim stabljikama visine od 90 do 150 cm.
Lan se prilagođuje klimatskim uvjetima i tlu pa se može uzgajati i u sjevernim krajevima. Podneblje jako utječe na kvalitetu lanenog vlakna Lan je naročito osjetljiv na vlagu i važno je daje ona ravnomjerno raspoređena tijekom cijele vegetacije. Zbog toga najbolji lan potječe iz brdskih područja s vlažnom klimom.
Sjetva lana ovisi o mjestu i vremenskim prilikama. Ozimi lan sije se u rujnu ili listopadu, a jari u ožujku i travnju.
Prva faza zrenja počinje cvjetanjem lana koncem lipnja ili početkom srpnja. Cvjetovi su plave boje. Zrenje završava kad stabljike počnu žutjeti. Najbolje vrijeme za žetvu je kad požuti donja trećina stabljike.
Poslije žetve lan se suši na suncu 12 – 24 sata, a zatim se odvaja sjeme – mlaćenjem, trljanjem ili grebenjem.
Nakon odvajanja sjemena stabljike se sortiraju po duljini, boji i debljini.
Zatim se primjenjuje faza močenja ili rošenja stabljika lana u kojoj dolazi do razaranja pektina koji sljepljuje lanena vlakna.
Tijek močenja može se podijeliti u tri faze;
♦ početna ili fizička
♦ početna biološka
♦ završna biološka
Duljinu močenja nije moguće unaprijed utvrditi već je potrebno praktično iskustvo.
Postoji i metoda kemijskog močenja koja traje samo nekoliko sati, a koristi se razrijeđena sumporna kiselina, petrolej i natrijeva lužina. Stabljike se kuhaju, ispiru, neutraliziraju, a zatim suše. Sušiti se može na suncu ili u sušionicama, ali temperatura ne smije prelaziti 55 stupnjeva.
Poslije sušenja vrši se odvajanje lanenog vlakna od stabljike -trljanjem.
Zatim se vrši grebenanje pomoću grebena.
U industrijskoj proizvodnji postupak je isti samo se radi strojno.
Lan se može razvrstati u tri klase:
1. dugovlasi lan finoće do 25 tex (Nm = 40)
2. srednjevlasi lan finoće 25 – 33 tex (Nm — 30-40)
3. kratkovlasi lan finoće od 33 tex (Nm =30)
Čvrstoća vlakna lana iznosi 6 dN/dtex
Dobro obrađen lan ima prirodnu boju vlakana i to: bljedožućkastu, žućkastosivu, srebmastu ili blijedosivu. Zelenkastu boju ima nedovoljno močen lan.
Pravilno rnočen lan ima svilenkast sjaj, dobro podnosi habanje, a upijanjem vode postaje mekan.
Karakteristika lana je hladan opip, koji je posljedica dobre toplinske vodljivosti pa je pogodan za ljetnu odjeću i posteljinu.
Nedostatak lanenog platna je visok stupanj gužvanja koji se može ublažiti kemijskom preradom.
Zbog visokih troškova proizvodnje i prerade kao i konkurencije sintetskih vlakana, lan je gotovo nestao iz industrijske proizvodnje.
