Moja mater kaže ona i sestra joj čuvale krave, koze, ovce, ovce zapravo. Kaže:
“Ovce pasu, skoro će podne. Kad odjednon koda pjevaju cure gange, ono baš ječi glas, ona jeka.
Mi pogledašmo, cure nikad ljepše, kaže nisi i’ nikad vidio kako su lijepe.
Stoje ko, nije to vrh, sad bi reka ti koda je ravno tu di one stoje, nego ko stepenica koda je cimentana.
U ton zazvoni zvono na ledinačkoj crkvi. Kako zazvoni zvono, nji nestade.”