Svi znamo za razne vrste rakije: Loza, Višnjevača, Šljivovica, Orahovica itd. Danas se te rakije izrađuju u industriskim pogonima potpuno ili djelomično automatiziranima sa dodacima raznih primjesa za miris okus i raznih drugih kemija.
Rakija kao akloholno piće i sretstvo za dezinfekciju i razna druga pomagala seže daleko više u prošlost, rakiju smo imali prije pojave automatiziranih punionoca i raznih kemiskih dodataka. Kako su naši stari izrađivali rakiju pokušat ću opisati, govorim samo o rakiji dovivenoj od grožđa i vinove loze sa raznim prirodnim dodacima čime dobivamo gore navedene oblike, orahovice, travarice, loze itd…
Nakon što nam je mošt (zgnječeno grožđe) odstajalo u velikoj bačvi oko 25 dana proces vrenja (fermentiranja) je završio i dobili smo vino. Vino se odljeva u nove horizontalno položene bačve te se nakon 1. studenoga (Martinje) testira i diskutira najčešće uz domaću hranu u društvu. Naši djedovi i njihovi djedovi u vino nisu stavljli nikakve primjese i preparate pa je bilo onakvo “kakvog ga je Bog dao”.
Kada odtočimo vino ostaje nam drop (trop) od kojeg se peče rakija. Rakija se obično pekla pred Božić, kada su velike bure (govorimo o dalmaciji).
Pačenje rakije se obavljalo u kotlu pored kojeg se nalazila kaca.
Kotao se sastojao od dijela u kojem se loži vatra i kazana (posude) u koju se stavljao drop koji je pokretljiv ladi lakšeg stavljanja i vađenja dropa (gnjčenog grožđa).
Kazan je načinjen od bakra kao i poklopac kojeg su kovači veoma teško izrađivali tako da je za pačenje rakije bilo potrebno nositi drop kod onoga kiji ima kotao i platiti mu za upotrebu najčešće 1/4 ispečene rakije.
U kaci pokraj kotla se nalazi hladna voda kroz koju ide spiralna cijev. Rakija nastaje kada se u kotlu uskuha drop i počme isparavati para se pod tlakom vodi kroz cijev do kace i kada prolazi kroz cijev u hladnoj vodi para se pretvara u tekućinu u ovom slučaju u alkohol ili rakiju. Rakija se skuplja u posudu prekrivenu čistom krpom da se izbjegnu eventualne mrvice u pari, najjača rakija je na početku pečenja i nazivali su je prvine ili prime ona se odvajala za dezinfekciju rana i masaže po jačini je jednaka današnjem madicinskom alkoholu!
Ritual pečenja rakije je nadaleko poznat i bio je pravi društveni događaj početkom zime bi se svi okupili oko kotla gdje se pijevalo pilo maldo vino dekustirala rakija i kobasice. Jedno od kakakterističnih jela za pačenje rakije je i krompir iz luga tj uispod kotla u zeravicu od vatre bi se ubacili cijeli krompiri i čekalo se da se ispeku, gotove krompire bi se ogulilo i dodalo malo maslinova ulja i soli to je bilo karakteristično jelo za doba pečenja rakije i uvjek bi u žeravici bilo nekoliko krompira za posjetitelje i goste.
Samo pečenje rakije traje danima ovisno o količini dropa samo to da se za sat vremena pečenja se dobije oko litru-dvije rakije značilo dugo pečenje i dugotrajan rad.
Vrijeme se pričajući razne priče iz I i II svjetskog rata prepričavajući razne dogod0vštine i proživljene događaje.
Pečenje rakije je bilo lijep i ugodan doživljaj za sve mještane koji bi uz pjesmu najčešće gangu i domaću hranu dočekali zoru.
Ovo je događaj i proces pečenja rakije naših starih njihovi narodni običaji su bili veoma društveni pa tako i proces pečenja rakije.
Narodni običaj i naši narodni poslovi su odrađivani teškom mukom bez nekih strojeva ali u tome svemu društvo i prijatelji su imali veliku ulogu pomažući jedni drugima i veseleći se zajedno nakon odrađenog posla.
Imate i vi neku priču da spasimo od zaborava kontaktirajte me na urednik@marodni.net
httpv://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=wNrVYgA_gh4#!