Teško je u prošlosti suvremena medicina pronalazila putove, kako do umova, tako i do džepova seoskoga stanovništva. Stoga se čovjek uzdao u Boga, te seoslanjao i veoma često bio ovisan o darovima i izdašnosti prirode. Naročito se to odnosilo na blagotvorna i ljekovita svojstva nekih biljaka u narodnoj medicini i alternativnom, tj. prirodnom liječenju. Često su ljudi uz ljekovita nekim biljkama pripisivali i magijska svojstva, pa su poznavatelji takvih biljaka i trava bili cijenjeni i štovani u svojoj sredini.
Kasnije je i suvremena medicina pokazala, pa i jedan dio svojih istraživanja utemeljila na spoznaji o učinkovitom djelovanju pripravaka (masti, kreme i čajevi) od nekih biljaka i trava u liječenju raznih bolesti.
Ugriz pčele ili ose
PČELINJI OTROV
Pčelinji otrov je izlučevina žalčanog sustava pčele, a osnovna mu je biološka namjena štititi pčelinju zajednicu od neprijatelja. Pčela radilica ima vrlo složen žalčani sustav, smješten u zatku trbuha. Sastoji se od žalčanih lukova, dva nožića, tri para hitinskih pločica (duguljastih, trokutnih, kvadratnih), i dvije otrovne žlijezde (“velike”, kisele; “male”, alkalne).
Posve mlade pčele još ne proizvode otrov, a pčele starije od od 20 dana prestaju ga proizvoditi. No u mjehuru otrovne žlijezde ostaje otrov sačuvan.
Razvojno žalac potječe od leglice koju imaju ženke raznih kukaca, a služi za polaganje jaja. Stoga žalac nalazimo samo u matice i radilica. Matica, u pravilu, upotrebljava svoj žalac samo u borbi s drugom maticom. I matica i radilica može višekratno koristiti žalac u borbi s drugim kukcima – kada bode u tvrdu, hitinsku, podlogu. Ubode li u elastičnu podlogu kao što je ljudska koža neće moći izvući žalac, on će se otkinuti, a od takve drastične ozljede pčela, a i matica, neće preživjeti. Prilikom uboda, pčela ispusti 0,5-1 ml pčelinjeg otrova. Pretpostavlja se da pri pčelinjem ubodu lako hlapljivi dio otrova, koji vrlo brzo ispari, služi kao alarm ostalim pčelama na prisutnost neprijatelja.
Narodni ljek za ugriz ose ili pčele:
Ako je pčela, najprije iščupati žalac, pa onda ujedeno misto trljati petrusimovin listom.
Ili, mjesto ugriza protrljati nekoliko puta ovlaženim kamenčićem, kojega opet valja vratiti na isto mjesto odakle smo ga uzeli.
Tekst preuzet : Ricice.hr
Uz velike zahvale Vinku Paviću na prikupljanju i čuvanju naše narodne tradicije!