Svako su se proljeće sadile bašče. Sadilo se, sijalo, kopalo i uzgajalo sve vrste povrća za i jelo cijele sezone kao i za zimnicu. Ništa se nije kupovalo i bila je sramota da žena na selu nema bašču, a još veća, da nema „sve u bašči“. Uz sve potrebno za jelo i zimu sijale su se i metle, koje se poslije Velike Gospe posijeku, osuše, povežu i njima se mete dvorište, ulica, štale, svinjare, svinjci i kokošinjci.
Berba sirka za metlu
Sadila se paprika za ,,tukivo“ koja se obera kad pocrveni, natiče na konac u vijence, suši na suncu i osušena tuca u drvenoj ,,stupi“, sije na sito i spremi za svinjokolju, za kulenje, kobasice i dr. i za u jelo.
Sadile su se i breskorke (vrsta bundeve) koje se spreme za zimu i od njih se peku štrudle i pite, a i peku se u komadima u remi (najukusnije su na šporetu na drva). Jedu se pečene kad god se posti, ali može i svaki dan jer štite organizam od raznih bolesti.
Bundeva breskorka
breskorke
breskorke
U proljeće se otvaraju i radovi u polju. Muškarci prvi kreću u njive. Sad se ide traktorima i strojevima koji su u drugoj polovici prošlog stoljeća zamijenili konje i dotadašnji način obrade zemlje koji je trajao stoljećima na stari način.
Proljetna sadnja u vrtu
Opširniji teks o obradi vrta i vrtlarstvu kod naših starih te tradicionalnim običajima uz vrt možete pročitati – Obrada vrta i običaji –
