Svaki četvrtak od Uskrsa do Duhova (zeleni četvrtci) Srbi se pridržavaju zabrane rada kako bi se sačuvali od tuče: prestaje se s obrađivanjem zemlje, plijevljenjem, ne uprežu se volovi, ne tka se niti pere rublje. Prvoga petka poslije Uskrsa, biljani petak, “biljni petak”, prije izlaska sunca se odlazi skupljati ljekovito bilje. Mnogi se, radi zdravlja, peru u potoku ili rijeci što su istočno od njihova prebivališta. U mnogim srpskim krajevima drugoga ponedjeljka poslije Uskrsa običavaju se posjećivati grobovi i tamo obnavljati travnjak, bus, otuda i naziv pobusani ponedeljnik. Prema Murku, taj običaj ima korijene u rimskom običaju kićenja grobova vijencima. Naziv dana, družičalo (u Srijemu ružičalo), očito potječe od običaja, družičanje, kada po dva momka odnosno dvije djevojke svečano sklapaju pobratimstvo odnosno posestrimstvo na godinu dana. Čini mi se vjerojatnim da naziv (d)ružičalo potječe od rimske svetkovine u čast mrtvih rosaria, rosalia.
Hrvati običavaju svečano objedovati kod kuće ili u vinogradu u čast sveca zaštitnika vina, sv. Vinka (5. travnja), koji svoj patronat zahvaljuje pučko-etimološkom naslanjanju na vino.
Dvadeset četvrti travnja, Sv. Juraj, srp. Đurđev-dan, hrv. Sv. Đu-rađ, Đurđevo, Jurjevo, Juraj. Općenito se smatra početkom proljeća i stoga se obilježava kao godišnja svetkovina prvoga reda. Sa svecem toga dana običaji nemaju puno veze (samo se u Hrvata sv. Juraj smatra zaštitnikom konja i toga se dana u crkvi daje milodar za zdravlje konja); uglavnom su to stari pastirski običaji koji imaju štošta zajedničkog s rimskom pastirskom svetkovinom palilija (21. travnja): škroplje-nje vodom, kićenje zelenilom, vijenac, tjeranje stoke kroz vatru, skok preko vatre, žrtvena pogača i dr. U Srba se toga dana janjad odbija od majki, prva je svečana mužnja i priprema se prvi sir (žrtva!), a stoka se prvi put tjera van na ispašu. Stoga se taj dan često naziva stočarski praznik, stočna slava; za stoku se peče posebna blagdanska pogača.
Prva mužnja, promuz, izvodi se uz posebne ceremonije s prstenom, vijencem, prstenastom pogačom itd. Da se ovce ne bi razbježale, tjeraju se kroz obruč, pojas ili bačvu. Za tjeranje vještica, uvečer uoči blagdana pastir obilazi tor i uz izgovaranje čarobnih riječi prosipa pepeo ili proso: tek pošto to vještica pokupi, može prekoračiti magični krug i nanijeti štetu. Pucanj iznad stada također bi trebao otjerati vještice. Lanac na ognjištu se veže u čvor kako vještice i divlje životinje ne bi mogle naškoditi stoci (čaranje analogijom). Moć obrane stoci daje i hranjenje solju. U Bosni i Hrvatskoj momci noževima izrađuju zviždaljke i pušu u njih da bi otjerali vještice. Da bi se stoka dobro množila, u mravinjak se položi jaje s kostima ispečene životinje. Prvi se put u godini na taj dan ispeče janje od kojega mora jesti svaki ukućanin (žrtveni značaj!). Često to prvo pečenje, blagdanski kruh i prvi sir blagoslivlja svećenik.
Za početak proljeća veže se običaj prikupljanja grančica i bilja uvečer uoči blagdana ili prije izlaska sunca, kojima se potom kite kuće kako bi se ljudima i životinjama osiguralo dobro zdravlje.Križići od
ljeskovine zataknu se na kuće, u polja i vinograde. Za povećanje mliječnosti životinja koje doje iznad kućnih vrata se vješa vijenac od mlje-čike, koji tamo ostaje cijelu godinu. Posebne moći na Jurjevo pripisuju se ne samo bilju već i vodi (usp. voda na Božić, Uskrs i o punom mjesecu). Kako bi ostali zdravima, prije izlaska sunca ljudi obavljaju prvo kupanje u rijeci ili kod kuće. Djelovanje vode za pranje pojačava se dodavanjem bilja. Žene i djevojke se rado peru vodom koja odleti s mlinskog (vodeničnoga) kola: slično bi s njih trebalo otpasti sve zlo i nezdravo. Neke se peru rosom, druge pak od brašna i rose peku prstenastu pogaču kroz koju gledaju svojega dragog (ljubavno čaranje). Na Jurjevo se radi zdravlja običava i ljuljati, u Sarajevu to žene i djeca čine prije izlaska sunca. U Skopskoj Crnoj Gori ljulja se s uskrsnim jajetom pod pazuhom. Kao i uz početak svakoga važnog razdoblja godine, tako se i za Jurjevo vezuju brojna čaranja i proricanja. Ciljevi magijskih postupaka su ponajprije zdravlje, plodnost, dobra ishrana i visoka mliječnost stoke (čaranje blagoslova) te zaštita stoke od vještica, divljih životinja, bolesti i dr. (čaranja za obranu). Samci nastoje ljubavnim čaranjima prizvati svoje skoro vjenčanje te tako i gataju.
Tema pjesama što se pjevaju za noćnoga skupljanja bilja i na Jurjevo je povratak proljeća te radosti plesa i ljubavi. U gradovima se u Jurjevoj noći običava bdjeti pa stanovnici uz glazbenu pratnju šeću gradom (u Beogradu u parku Topčider), gdje se održava vesela noćna zabava s pjesmom i plesom.
Jurjevski običaji u Hrvata uglavnom se podudaraju s običajima u Srba. Strah od vještica tu je potaknuo još više zaštitnih postupaka. Čuli smo i za noćne pastirske kresove, kroz čiji se pepeo tjera stoka (Lobor).
U većini hrvatskih krajeva na Jurjevo se održavaju ophodi sa zelenim Jurjem. Muškarcu se preko glave i gornjeg dijela trupa .
Prema današnjim propisima sprovod, također zvan pratnja, smije biti najranije 24 sata poslije smrti, dok se ranije pokojnika preminulog prijepodne zakapalo još istoga dana. Uz iznošenje pokojnika iz kuće vezan je čitav niz običaja koji tjeraju dušu ili joj sprječavaju povratak. Tu se ubraja iznošenje tijela s nogama prema naprijed, prolijevanje vode i razbijanje posude […] Opširnije
Svaki četvrtak od Uskrsa do Duhova (zeleni četvrtci) Srbi se pridržavaju zabrane rada kako bi se sačuvali od tuče: prestaje se s obrađivanjem zemlje, plijevljenjem, ne uprežu se volovi, ne tka se niti pere rublje. Prvoga petka poslije Uskrsa, biljani petak, “biljni petak”, prije izlaska sunca se odlazi skupljati ljekovito bilje. Mnogi se, radi zdravlja, […] Opširnije
