Svojevrsna okupljališta s prosvjetnom ulogom bile su čitaonice. U njima se čitalo novine i knjige, razgovaralo i komentiralo. Najpoznatija je Narodna čitaonica na Rivi, osnovana 1862. godine kao Slavljanska narodna čitaonica. U međuratnom razdoblju preimenovana u Jugoslavensku čitaonicu. No, u to vrijeme njezina važnost više nije bila tako velika kao prije, u vrijeme narodnoga preporoda kad je bila jedina kulturna institucija hrvatskoga značaja. Osobitu važnost u prosvjećivanju stanovništva tijekom međuratnog razdoblja imale su pučke čitaonice. Pučka štionica za Lučac i Manuš svečano je otvorena 2. veljače 1919. Smjestila se u općinskim prostorijama «kuće Sperac kraj Sv. Petra». Pučka štionica za Varoš i Dobri osnovana je prije Prvoga svjetskog rata, a zatvorena je po nalogu austrijskih vlasti 1914. godine. Ponovno je otvorena 6. travnja 1919., a prostorije su joj bile u prizemlju kuće Tartaglia.
Važno središte okupljanja talijanske manjine u međuratnom Splitu također je bila čitaonica, Gabinetto di lettura, na prvom katu kuće Michieli – Vitturi na Prokurativa-ma. Gabinetto je osnovan još 1860. godine. Talijani su se tu okupljali, čitali novine i knjige, razgovarali zabavljali društvenim igrama, a organizirani su i plesovi. U sklopu čitaonice nalazila se i talijanska posudbena knjižnica (Biblioteca popolare), a u istim prostorijama sastajalo se i glazbeno društvo (Societa corale). Knjižnica i čitaonica kulturnoga društva Jarden u gotičkoj palači na Dosudu 10 bila je jedno od središta okupljanja židovske zajednice u Splitu.
