Djeca pretškolske dobi u ono vrijeme u pravilu su odrastala u obitelji u kojoj su majke bile kod kuće te je za ustanovama koje bi o njima vodile brigu potreba bila mnogo manja nego nakon Drugoga svjetskog rata, kada su žene u većem broju počele raditi izvan kuće. Ipak već nakon Prvoga svjetskog rata bilo je dosta majki koje su radile, a nije im imao tko čuvati djecu. Ta su djeca uglavnom pripadala siromašnijim obiteljima, te su te ustanove ponajprije bile socijalnog, a tek zatim i prosvjetnog obilježja. U Splitu ih je između dvaju svjetskih ratova djelovalo pet. Dječje zaklonište Manger u Severovoj ulici osnovano je kao ustanova zaklade Manger, a Općina se skrbila da djeca primaju hranu iz Gradske kuhinje, u blizini koje se zaklonište nalazilo. O djeci su se brinule časne sestre dominikanke koje je za taj posao plaćala Općina. Časne sestre dominikanke vodile su i Dječje zabaviš te sv. Josipa u Viškoj ulici, namijenjeno djeci iz siromašnih obitelji s gradskih predjela Lučac, Bačvice i Pojišan. Državno dječje zaba-vište u Bribirskoj ulici bilo je namijenjeno siromašnoj djeci s predjela Manuš i Dobri. Vodile su ga časne sestre milosrdnice. Dječje obdanište Sv. Ane u Milićevoj ulici bilo je namijenjeno siromašnijoj djeci iz Veloga Varoša, a vodile su ga časne sestre služavke malog Isusa. Sve su te ustanove za djecu imale jednu, najviše dvije učiteljice. Sve te ustanove pomagala je Splitska općina. Godine 1928. Općina je izgradila moderno Dječje zabavište u Beogradskoj ulici, u kojem su zaposlene dvije učiteljice. Godine 1932. Narodna ženska zadruga kupila je kuću s vrtom u Sukoišanskoj ulici i u njoj uredila Dječje obdanište za djecu siromašnih majki i nezaposlenih očeva. U kupnji su Narodnoj ženskoj zadruzi pomogla Električna poduzeća, a Ministarstvo socijalne politike i narodnoga zdravlja doznačilo je tom dječjem vrtiću stalnu potporu. S dozvolom Dvora vrtić je dobio naslov Dječje obdanište kralja Aleksandra I. u Splitu. Za brigu o dječjem vrtiću u Sukoišanskoj ulici osnovala je Narodna ženska zadruga 1935. godine posebnu zakladu. U osnivačkom aktu te zaklade navedeno je kako se ona osniva u svrhu «da tu budu preko dana zaklonjena, nadzirana, njegovana i hranjena djeca od tri do sedam godina života, čije su siromašne majke zaposlene, kao radnice i nadničarke, preko dana izvan kuće, pak se s toga ne mogu da brinu za tako nejaku svoju djecu, ili u drugim slučajevima vrijednim osobitog obzira».
