Goveda su u većem dijelu središnje te u nizinskoj Hrvatskoj uzgajali radi dobivanja mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda, od čega je jedan dio bio namijenjen i prodaji. Osobito su seljaci u blizini gradova oprskrbljivali urbano stanovništvo mlijekom, svježim sirom i vrhnjem, suhim sirom, maslacem. Osim stvaranja korisnoga stajskog gnoja, goveda su obavljala i tegljenje. U tu je svrhu volova bilo i u sjevemojadranskim kućanstvima. Konji su se također uzgajali za tegljenje i prijevoz tereta, dok su u primorju i na otocima tu zadaću obavljali magarci i mazge.
Gotovo je svako seosko kućanstvo gojilo svinje. U primorskom su području obitelji gojile tek jednu do dvije svinje na godinu radi dobivanja, u prvom redu suhoga mesa, a u kontinentalnoj je Hrvatskoj svinjarstvo bilo važnom stočarskom granom. Zabilježeno je da su u Slavoniji prije pojave svinjske kuge (1895.) manje obitelji raspolagale sa 100 do 200 svinja, a veće i s više od 500. U tadašnjim velikim šumama svinje su se same tovile žirom.
Još u prvim desetljećima 20. st. i u zagrebačkoj okolici svinjari su vodili svinje u šume. Ondje su boravile od jeseni, kad je sa stabala počeo padati bukov i hrastov žir te kestenje, do pred Božić, jer je tad nastupalo vrijeme svinjokolje. Od priručnog materijala, pruća i lišća, svinjari su u šumi sagradili kolibicu za noćni boravak, a domaćini su im jednom na dan donosili topli obrok. Ipak, sve intenzivnijim uvođenjem kukuruza u plodored, i svinje su sve više gojene uz kuću, u svinjcima, gdje su se hranile kukuruzom (uz napoj, buče, kuhani krumpir i si.).
Uz kuću je bilo vezano i peradarstvo. U jadranskim su seoskim kućanstvima gojili nevelik broj kokoši, u prvom redu radi jaja. Drugdje u Hrvatskoj seoska su dvorišta (i vode), uz kokoši, obilovala i purama, patkama i guskama, kao izvorima mesa i perja. Danju je perad slobodno čeprkala dvorištem i ledinama, a noću boravila u posebnim nastambama. Seoske su kućanice raspolagale znanjem o nasađivanju npr. pod kokoš se stavljalo 15 jaja i trebala je na njima sjediti tri tjedna, a pura je na 21 jajetu morala sjediti 4 tjedna itd. Čitav niz magijskih postupaka u raznim prigodama, kojima se htjelo osigurati mimo sjedenje kvočke na jajima, svjedoči o važnosti što se pridavala tom poslu.
