Trg koji Splićani običavaju nazivati Pjaca jedan je od najstarijih gradskih trgova uobličen još u kasnom srednjem vijeku. Dugo je nosio naziv Trg Svetog Lovre ili Plokata Svetog Lovre. Početkom XIX. stoljeća nazivan je Trg oružja ili Piazza d’armi. Godine 1849. preimenovanje u Gospodski trg ili Piazza dei Signori, a godine 1912. u Narodni trg. Uobličavanje toga trga uglavnom je dovršeno u XIX. stoljeću. Godine 1821. porušen je kompleks kasnogotičkih zgrada iz XV. stoljeća na sjeverozapadnoj strani Pjace. Tim je rušenjem podvostručena površina trga.1564 Godine 1890. temeljito je restaurirana stara gradska Vijećnica pa se u nju ponovno uselila općinska uprava. Krajem XIX. stoljeća na sjevernoj je strani Pjace izgrađena zgrada Dadić. Na mjestu kuća koje su nakon rušenja 1821. tvorile zapadnu fasadu trga podignuta je 1900.-1902. trokutna palača Nakić. Nešto kasnije u toj se zgradi smjestila podružnica Ljubljanske banke. Time je na prijelazu XIX. i XX. stoljeća Pjaca dobila svoj novi arhitektonski izgled koji će uglavnom zadržati do danas.
Pjaca je bila središte i formalnog i neformalnog javnoga života. Bilo je to glavno mjesto večernjih šetnji i izlazaka, mjesto na kojem je smještena glavna gradska kavana kao neslužbeno središte grada te Općinska uprava kao službeno središte grada. No, podizanjem novih zgrada Općine na ulazu u grad sa strane Solinske ceste i preseljenjem općinske uprave 1924. godine, Pjaca će izgubiti obilježje formalnoga gradskoga središta. S druge strane, otvaranjem Etnografskog muzeja u staroj Općinskoj vijećnici.
Pjaca će više dobiti na kulturnom i turističkom značaju. Živost su Pjaci u dnevnim satima davale trgovine i poslovnice banaka smještene na tom prostom. Pjaca je bila osobito živa u večernjim satima, kad je bila puna i mladih i starih. Stariji su sjedili pred kavanom na vrhu Pjace ili stajali s južne i sjeverne strane trga, promatrali, komentirali i kritizirali šetače, dok je sredinom trga šetala mladost, u nekoliko redova, neprestano gore-dolje.Zbog navike Splićana da zakrče prolaze, jer kada se s nekim poznatim sretnu zastanu i razgovaraju odmah na tom mjestu, i to posred prolaza, a da se nimalo ne pomaknu u stranu kako bi drugima omogućili prolaženje, moralo se s vremenom uvesti reda i na Pjaci. Red za šetanje Pjacom uveden je početkom 1927. godine s mjerama koje su trebale spriječiti zakrčenje prolaza.
Ugođaj Pjace prepune šetača lijepo je opisao splitski književnik i odvjetnik Marin Bego. Taj je opis prvi put objavljen u putopisu iz 1912. godine, ali objavljivanje i kasnije, a opisani se ugođaj vjerojatno nije bitno izmijenio tijekom međuratnog razdoblja. «Gospodski trg naliči dvorani za sklizanje, samo što ta dvorana nije asfaltirana nego popločana prekrasnim bijelim kamenom. Svak osjeća da je luksus šetati po takovu pločniku, i mnogi s pravom dolaze na trg da se iskažu. Nekoji šetaju s izrazom zabrinutosti, kao da moraju; nekoji gledaju oštro, ne skreću ni desno ni lijevo, nego hodaju po nekoj umišljenoj crti kao po tračnici. Muževi uz svoje žene hodaju teškim stopalom kao činovnici u službenoj tjelovskoj procesiji. Svi ti ne čine nikakve buke; oni čitavo vrijeme ne progovore ni riječi. Ali osim njih šetaju splitskim trgom đaci i profesori, suci i odvjetnici, težaci i zanatlije, djeca, djevojke, varošanke i gospođe. Đaci prolaze u hrpama, profesori sami, umjetnici utroje, služavke učetvero, varošani ušestero, Talijani svi skupa. Obitelj prolazi trgom u potpunom broju, s čitavom opremom: sa služavkama, dječjim kolicima i dojiljom. U stanovitim danima, kao zadnjih dana poklada i drugim svečanim prigodama, dohrle na trg svi stanovnici Splita. Nastane gužva i strka, trg više ne funkcionira. Odjedanput nitko ne može ni naprijed ni natrag stoji na mjestu i čeka nosom uzgor što će se dogoditi … Zamor što se za vrijeme šetnje diže na trgu, nije uvijek isti, niti je uvijek ovisan o samom broju onih koji šetaju.»
Kao središte javnoga života Pjaca je imala i ulogu informativnoga središta s kojeg su se vijesti i informacije širile usmenim putem. Toj je informativnoj ulozi pridonosila i administracija lista Novo doba, koja je bila smještena u prizemlju zgrade na Narodnom trgu br. 3, a od rujna 1926. u prizemlju zgrade na Narodnom trgu br. 9.Važnije je vijesti redakcija tog lista običavala objavljivati u izlogu prostorija na Pjaci.
