U starim vremenima nije bilo televizije i duge su se noći često kratile pričom, pjesmom te zagonetkama. Mnoge od tih zagonetki, srećom, očuvale su se do danas, najčešće zapisane u debelim povijesnim knjigama. I mi ih želimo oteti zaboravu pa vas podsjećamo na neke od njih, iz kojih možemo iščitati koje su to teme zaokupljaje čovjeka u starim vremenima. Probajte ih riješiti i svakako prenijeti svojoj djeci.
Tradicionalne zagonetke su na korak pred zaboravom, zbog toga smo ih još malo prikupili. Možete ih pogledati: Zagonetke I dio, Zagonetke II dio, Zagonetke III dio
Nastojat ćemo i dalje prikupljati ovakva naša tradicionalna blaga. A i vi nam možete pomoći slanjem na urednik@Narodni.NET ili jednostavno ih ostavite u komentaru.
Neke od prikupljenih narodnih zagonetki:
Kroz gomilu ide, a ne šušti.
(magla)
Gleda, a govoriti ne može.
(slika)
Crno, maleno, na putu čeka mesa.
(trn)
Grbavo prase po polju pase.
(srp)
Vol u štalu zajde, a rogova nema.
(svrdlo)
Kroz krov izlazi, a nema ni ruku ni nogu.
(dim)
U gorici na jednoj nožici.
(gljiva)
Šum šumi, grm grmi, iz njega bela gospa leti.
(mlin i brašno)
Dva druga do neba seku.
(oči)
Crveno, maleno, u djevojčicu zabodeno.
(rinčica)
Dva druga bijeli k’o kost, a med njima crveni pijevac.
(zubi i jezik)
Ako je mlado ostaje mlado, ako je staro ostaje staro.
(slika)
Puno sito lješnjaka, a med njima jedan oraj.
(zvijezde i mjesec)
Na pašu ide sita, a doma gladna.
(pastireva torba)
Puna škola đaka, a nigdje vrata.
(tikva)
Na ognjištu sjedi, kuharica nije, prede, a prelja nije.
(mačka)
Stara baka u budžaku sedi, dok je leta, baka niš’ ne vredi, nasta zima – baka mila svima.
(peć)
Bela njiva, crno seme, mudra glava koja seje.
(knjiga)
Četiri brata putem trče, jedan drugoga ne mogu stići.
(kotači)
Polje nemjereno, ovce nebrojene, među njima ovan rogonja.
(zvijezde i mjesec)
Trči, trči trčuljak, visi visi visuljak, moli boga trčuljak da padne visuljak.
(svinja i žir)
Dvadeset i četiri brata na jednom konju sjede, trčeći lete, a nikad jedan drugoga stići neće.
(pera na vodeničkom mlinu)
Dva lončića, a četiri zaklopčića.
(oči i kapci)
Imam igle, ne znam šiti, tko će mene pogoditi?
(jež)
Crno ruho ima, repom rado klima, u gaju skakuta, frula mu je žuta.
(kos)
Ore kao orač, crna kao kovač, a nije ni orač, a nije ni kovač.
(krtica)
Bez kože uđe, s kožom izađe.
(kruh)
Kući ide, a u goru gleda.
(puška)
Nit’ šušnu, nit’ bušnu, a u kuću uđe.
(mrak)
Bijelo je, sir nije, repato je, miš nije, sol liže, vol nije.
(rotkva)
Što bez nogu bježi, a bez ruku grabi?
(riba)
U početku ide na četiri noge, onda na dvije, a na kraju na tri.
(čovjek)
Crven deda u crn lonac gleda.
(vatra i dimnjak)
Bijele koke ispod strehe vire.
(zubi)
Ja sam mlad, tanak i lijep, kad putujem imam rep. Kako idem dalje, moga repa sve je manje, izgubim ga putujući, a bez repa idem kući.
(igla i konac)
Grbava kobila sva polja pobila.
(kosa za košnju)
Duše nema, a miče se, srca nema, a u njem kuca, noge nema, ljude služi.
(sat)
Što u gori bez mozga laje?
(sjekira)
Zaklato, odrto, ide kući pjevajući.
(gajde)
Tanko kao žica, vitko kao zmija, poput puške puca, poput buhe gricka.
(bič)
Šareno kolo ni na nebu ni na zemlji.
(duga)
Najcrnji sam kad je svjetlo, najhladniji kad je vruće, najvrući kad je hladno.
(podrum)
Voćke tresem ovdje, a rod na pola sata daleko pada.
(zvono)
Dvije čavke u gori stoje, sve vide, ali sebe ne.
(oči)
Manje od maka, a digne junaka.
(buha)
Malen sam, žestok sam, kad me takneš znat ćeš tko sam.
(žeravica)
Po vodi plovi, po suhom hodi, iz kuće se ne izvlači.
(kornjača)
Vodom ide, ne bućka, travom ide, ne šuška.
(sjena)
U proljeće odmaram te, u ljeto hladim te, u jesen hranim te, u zimi grijem te.
(drvo)
