Kad se neki kontinentalac spusti južnije, u Dalmaciju, ili pak zapadnu Hercegovinu, nerijetko se sretne s nekakvim čudnim događajem koji ga zaprepasti bukom, galamom, srčanošću, a sve to obogaćeno maliganima. Riječ je o ŠIJAVICI .
igranje šijavice
To je stara narodna igra najviše ukorijenjena u Dalmatinskoj zagori, a igra se još uvijek na cijeloj obali, otocima i zapadnoj Hercegovini. Nekakva zamišljena granična linija gdje se upražnjava prati liniju igranja na karte TRIEŠTINE ( briškula,trešet, trentauno, trijumf,mauš itd), te liniju igranja na buće, balote. Tu je otprilike isti mentalni sklop ljudi, a pod utjecajem Venecije i običaji su primali svoja obilježja. To se najbolje ogleda u graničnim krajevima koji su naslijedili granicu nakon dogovora Požarevačkim mirom i mirom u S.Karlovcima, kada su Turska i Venecija podijelili zone odgovornosti i utjecaja. Područje Sinja, Imotskoga, Vrgorca i Metkovića s gravitirajućim prekograničnim naseljima, imaju tako izraženu venecijansku crtu s dijelovima bosansko turskih elemenata. ŠIJAVICA definitivno spada u onu prvu.
KAKO SE SVE ZOVE ?
Mura, tršćanski – venecijanski mora, talijanski morra, naši ljudi su to kroatizirali prema talijanskom sei, sette /šest,sedam, kao najčešći zbroj koji se pojavljuje/ prešao je tako u “šije, šete”, pa logičnim slijedom izraz za igru dobija naziv ŠIJAVICA ili negdje skraćeno ŠIJA. ( s dugim I ).U dolini Neretve koristi se i izraz ŠIJANJE.Tako je zanimljiva igra dobila ime koje joj odgovara, jer označava radnju koja se neprestano događa i jako je zvučna.Kada bismo ponovo kroatizirali tu riječ do kraja dobili bismo izraz ŠESTICA. ŠESTIČARENJE ili tko zna kako još, ali to nema nikakvog smisla.
Radovan Vidović iznosi tezu da je ta vrsta igre ime dobila možda od Mauro ili Moro, tj. po Maurima koji su je donijeli u Italiju.
Za ljude koji igraju ŠIJAVICU se kaže da oni ŠIJAJU, premda se taj izraz koristi i za one veslače koji ne veslaju već položajem vesla sprječavaju vožnju naprijed, ili utječu na smjer plovidbe, a simbolično se taj izraz odnosi na radnju koja nešto koči. Stoga se držimo izraza ŠIJAVICA jer je najrasprostranjeniji i izaziva najmanje dvojbi.
OSNOVE IGRE
Osnova šijavice je brojanje. Od 2-10. Koriste se talijansko-dalmatinski izrazi za brojeve:
2 –DO
3-TRE
4-KVATRO
5-CINKVE
6-ŠIJE
7-ŠETE
8-OTO
9-NOVE
10-TUTI( deset se kaže DJEĆI, ali ovdje znači SVE prste – TUTI )
Osnovna igra se igra u dva igrača. Igra se tako da dva igrača istovremeno pokazuju ispružene prste od ništa (zatvorena šaka) do 5 (potpuno otvorena šaka)
Pri tom izvikuju jedan od brojeva gore napisanih u dalmatinskom govoru, kao DO, KVATRO,ŠIJE,TUTI pretpostavljajući ukupan zbroj svojih i protivnikovih prstiju. Kaže se ” bačenih prsta. Bacija san dva, bacija san sve i sl. !!! ”
Tko pogodi osvaja bod – punat. Ako bi zbroj bio 7, punat je dobio igrač koji je izviknuo ŠETE i sl. Igra se do šest osvojenih punata. Ukoliko nitko ne pogodi zbroj, igra se igra dalje do osvojenih 6 punata. U nekim krajevima igra se do 21 i mora biti 2 razlike. Igra se igra i u parove, a to se kaže dva na dva ili dva protiv dva
Igrači šijavice
Pogledajte par zapisa ove tradicionalne Dalmatinske igre koja uvjek privuče veliku pozornost svojom vikom i specifičnim pokretima!
KOLORIT OKO ŠIJAVICE
Šijavica se igra s posebnom strašću u skladu s temperamentom ljudi ovoga kraja. Ne mogu zamislit Zagorca ili Finca da šija. Između igrača je poželjno da stoji stol ili tola.
Ona služi da igrači po njoj lupaju i na nju bacaju prste. Uz ogromnu galamu i buku koju proizvode igrači izvikujući svoje brojeve, psihološki je važno i lupnuti po stolu, napose kad se osvoji punat. Onda se o tolu udari otvorenim dlanom i slavodobitno uzvikne : MOJEEE!! LEZIIII !! MATINOO ! i slično. Kod dobijene partije nad jednim protivnikom, nakon takvog uzvika odmah se okreće prema novom protivniku koji čeka i igra teče dalje. Kod tog lupanja zna biti i povreda. Šija se uz takvu buku i brzinu da je neupućenoj osobi sa strane nerijetko dojam da se tu ljudi u stvari svađaju. Upravo ta larma, brzina, osebujnost pojedinih igrača privlači pozornost, pogotovo djece kojima je to poseban šušur i događaj. Djeca se onda klade koji će igrač pobijedit, koji će rovinjat ruku, koji će prvi skinit košulju, jer igra zahtijeva koncetraciju i energiju, traži galamu i šijanje rukama, pa se igrači znoje, a znoje se i kad gube. Uglavnom se igra nedjeljom ili svecom, uz buće, prije buća, iza njih, čekajući red na buće i slično. Ili ide u paketu: na karte, na buće, šijavica. Uz sve ove igre obavezno ide vino, a ako ne vino onda pivo. kao i u svakoj igri postoje meštri od šijanja. Oni idu po dernecima i osvajaju nagrade. Barem je tako prije bilo. Danas je rijetkost. Igra se o vino, piće općenito, o spizu pa čak i od janjca. To su onda prave drame i napetosti.
