U Sloveniji su u stara vremena svetog Martina opisivali kao vojnika, koji s macem reze svoj ogrtac kako bi ga dao prosjaku. Kasnije je nastala legenda o guskama koje su ga izdale. Kao sto legenda kaze, Martin se je sakrio pred njima, kad su ga trazili da bi mu saopcili da su ga izabrali za crkvenog dostojanstvenika.
U Njemackoj je sv. Martin postao zastitnik zivotinja, pastira i vojnika, a guske moraju za kaznu sto su ga izdale, umrijeti na dan njegove smrti. Od tada vlada obicaj da se na Martinovu nedelju jede guska. Guska je i u sjevernim drzavama, Njemackoj, Skandinaviji i u Austriji obavezno jelo na dan svetog Martina.
Vec u davnini je guska bila zrtveno jelo, povezana s jesenskim segama. To dokazuje prorokovanje pomocu gusce prsne kosti. Ako je kost smedja, zima ce biti vrlo hladna, a ako je bijela, ocekuje se puno snijega. U nekim djelovina Slovenije, taj dan narocito je bio vazan u momackom zivotu. U krajevima uz bohinjsko jezero su na taj dan, u gostioni primali nove momke u momacko drustvo. To su bili momci koji su dobili poziv u vojsku. Svecano primanje nazvali su “krst” (krstenje). Momak je prvo morao castiti vinom i zapjevati. Zatim je obavio ispovjed. Nakon toga je morao otici po djevojku. Ako ju je doveo, morala mu je pripaliti cigaretu, zatim je bio primljen. Ako se je vratio bez nje, morao je platiti pet litara vina i cekati na prijem jos godinu dana. Dok nije bio primljen, nije smio u drustvo s ostalim momcima u selu.
U ostalim djelovima, uz pecenu gusku toci se vino, koje u to vrijeme dozori. Zbog toga je i nastala legenda da je sveti Martin iz vode napravio vino. Po obicaju, na taj dan gazda kuce pozdravi pozvane goste, zatim svi zajedno stojecki popiju casu vina.
“Vino pije sveti Martin, voda naj pa zene mlin.”
