Suvremena etnološka i antropološka istraživanja fenomena smrti i ljudskog odnosa prema njoj nerijetko ističu otuđenost i nespremnost današnjeg čovjeka u trenucima susreta sa smrću, izolaciju umirućih u zdravstvenim ustanovama, smrt kao tabutemu modernoga društva i kulture. Nasuprot tome, često se ističe kako je smrt u seljačkom društvu i kulturi još u nedavnoj prošlosti bila sastavnicom života i kako je čovjek umirao ljudskije i dostojanstvenije. U etnološkoj literaturi doista nalazimo opise posljednjih dana čovjeka koji je svjestan svojega stanja, kojemu se ne taji istina i koji uz pomoć obitelji svodi svoje račune sa životom, oprašta se od obitelji i prijatelja, miri s onima s kojima je bio u zavadi, raspoređuje svoju ostavštinu (zabilježeno je i da od posjetitelja prima poruke koje će isporučiti njihovim pokojnicima). Jasno je da ta dva modela suprotstavljaju uopćene krajnosti i da tako delikatno pitanje ne treba generalizirati niti idealizirati. Činjenica jest da je odrastanje u višegeneracijskoj obitelji i neprekidan uvid u cjelokupni tijek čovjekova životu te izravni doticaj s prirodom, biljnim i životinjskim svijetom, drukčije oblikovao pojedinca I neke vrednote i temeljne postavke toga društva bile su drukčije. Načelno je seljačko društvo pozitivno vrednovalo starost samo iznimno izdvajalo je bolesne i stare, a imalo je i određene ustanove svojevrsne društvene skrbi. Tako je, primjerice, jedna od uloga bratovština (udruge svjetovnjaka vezane uz crkvu) bila briga za udovice, stare, bolesne i siromašne, što je podrazumijevalo i nazočnost uz bolesnika i samrtnika, pomaganje i sudjelovanje u sprovodu i podušjima, a gotovo u svim krajevima zabilježene su i slične međusobne obveze u okviru susjedstva: svaka kuća u susjedstvu sudjelovala je novčanim prilogom za troškove, a po jedan član obvezno je dolazio na sprovod.
I u pitanjima smrti seljački je svjetonazor lavirao između kršćanskih i nekršćanskih, posebice prijekršćanskih običaja.
Smrt je sastavni dio i obiljažava kraj našeg ovozemaljskog života. Od pamtivjeka ljudi imaju različiti gledište na Smrt i pokop Tradicionalni način obilježen na našim područjima.
Kakava je razlika kod običaja na balkanu pročitajte: Razlika kod običaja za smrt i sprovod na balkanu.
Uzobičaje za smrt i sprovod postoje i narodna vjerovanja koja se razlikuju po područjima na Balkanu: Kakva su vjerovanja uz smrti sprovod.
Dalmatinci su imali karakterističan način života za cijelu regiju pa tako i način za umiranje i sprovod. Narodni sprovod u Dalmaciji
Najzanimljiviji običaj za smrt i sprovod su naše tradicionalne Nabrajalice ili kako ih neki zovu Narikače o tome možete pročitati na priloženim linkovima.
