Šta to gori škripuće,
Gospa sina lilušće.
Crkva se gradi,
tamjanom se kadi.
U njoj Gospa kleči,
od sveg srca ječi.
Gorke suze roni,
bijele prste lomi.
U to vrijeme dođe sv. Petar Pavao
Pita je: «Zašto Gospe klečiš,
od sveg srca ječiš,
gorke suze roniš,
bijele prste lomiš?»
Kako ne bi klečala,
od sveg srca ječala,
gorke suze ronila,
bijele prste lomila.
Ja imadoh sina jedinog.
Dođoše Judovi,
prokleti Džudovi.
Sina mi oteše,
i na križ ga pripeše,
na križu mu rane zadadoše.
Sam je Bog govorio:
«Ko bi ovu molitvu izmolijo
uvečer pri spavanje,
i ujutro pri ustajanju,
tri bi duše u raj dao.
Prvu dušu oca svoga,
drugu dušu majke svoje,
treću dušu samog sebe».
O Isuse budi hvaljen,
po sve vijeke vjekova, Amen.
Bakine zaboravljene molitve.
Molitvu mi je kazala 2007. u Drinovcima Mila Leventić (djev. Glavaš), rođ. 1923.
Ogranak matice Hrvatske Grude
