Imala baba Puljuša dvije kćerke i sina Marijana. Gojila ih i mučila se kroz život da ih izvede na pravi put. Rano ostala udovica i odmah iza rata ode u Slavoniju jer je u Dalmaciji bila velika glad. Povede sa sobom i dvoje djece od svoga djevera jer joj je jetrva mlada umrla. Ostade i njezinu djeveru troje djece bez majke.
Odluči Puljuša svojih troje i djeverove dvoje djece povesti u Slavoniju da bi ih lakše prehranila.
Pobožna i radišna bijaše ta baba Puljuša. Djeca rasla, a ona nadničarila na slavonskim poljima. Dočeka baba Puljuša da se njezine dvije kćerke udadu u Slavoniju. Udala se i djeverova Marija pa se Luka oženio. Osta samo njezin
najmlađi sin Marijan. Poželi baba Puljuša snahu sa svoga rodnog kamena. Tu je želju kazala i sinu Marijanu.
Htjede Marijan udovoljiti majci. Dolazio je često u rodno mjesto svoje majke i oca. Jednom na derneku zapelo mu oko za Mariju jednu. Za djevojku i savjet pitao je Marijan svoju rođakinju po stricu. Ona je ostala s ocem u tom selu dok joj je brata i sestru odvela strina Puljuša u Slavoniju. Marija bijaše iz jedne prosječne obitelji. Bila je vrlo lijepa i vesela. Činilo se da bi bila dobra supruga i nevjesta.
Malo po malo, zaljube se Marijan i Marija i nakon godinu dana se ožene. Marija ode živjeti u Slavoniju. Marijan i majka mu bijahu presretni, ali sreća nije dugo trajala.
Imao Marijan lijepu kuću u Slavoniji. Baka Puljuša živjela s njima. Marijan volio majku i ništa nije radio da se ne bi posavjetovao s majkom. Cijenio je njezin trud i muku kroz cijeli život. Marija rodila dvoje djece, ali zamrzila baku. Počela je tjerati iz kuće. Marijan otišao na rad u Njemačku u nadi da sagradi novu i veću kuću. Kad bi dolazio kući, malo je mogao primijetiti da mu Marija progoni majku. Baka Puljuša pitala se što joj je skrivila. Nakon nekoliko godina zamrzi i Marijan majku.
Baka je molila i nadala se boljem, ali uzalud. Počeo Marijan progoniti majku gore od žene mu.
Dosjeti se baka da se tu đava umiješao. Jednog dana dok su sin i snaha bili u gostima, odluči baba Puljuša pregledati nevjestino rublje razgrnuto ispred kuće.
Čula je da neke vještice prave uroke i tako vražjom silom djeluju,, i nađe baka ono čega se bojala. U rubu potkošulje sina Marijana našla je baka smotuljak. Jedva se mogao napipati. Baka je isparala rub, izvadila vradžbinu i opet ušila rub. U smotuljku je pronašla sitnih dlačica, nokata, mišjeg izmeta itd. Odlučila je to sutra odnijeti i pokazati svećeniku.
Kad se snaha vratila, bez da je išta baku pitala, otišla je do rublja na žici.
Postala je nemirna i divlja. Vikala je da vrati ono što je uzela. Sin joj, misleći da je uzela novac, prebije baku na mrtvo ime. Pomogne mu i žena. Jadna baka kroz nekoliko dana ode svećeniku. Sve mu je pokazala i ispričala. Svećenik joj uzeo misu, taj urok zapalio, a baka ode živjeti k jednoj kćeri. Marija i Marijan nastavili su sa svađama.
Pričalo se da mu se Marija na veliko bavi vradžbinama. Kod sebe okuplja kojekakve osobe i bave se đavolskim poslovima. Nakon nekoliko vremena problemi u braku su postajali nepodnošljivi te se Marijan i Marija rastaviše, a baka Puljuša umrla kod kćeri kod koje je i živjela svoj posljednje dane.