U stara vremena u dućanima se moglo i na pretek kupiti tvorničkih običnih igala, ali igala za nizanje listova duhana, te igala za pletenje bičava, buzavaca i drugih rukotvorina nije bilo u industrijskoj proizvodnji. Za to su se pobrinuli ljudi iz sela.
Kupili bi odgovarajuću žicu, pa igle pravili, prodavali i od toga živjeli.
Iglari su pravili i gargaše za vlačenje i grebenanje vune.
Gargaše za tradicionalno obrađivanje vune
Svaka kuća imala je gargaše.
Na njima se obrađivala prva ruka obrade za prelo.
Gargaše su se sastojale od dvije pravokutne ploče jednake veličine (30 x 25 cm) s ručicom od jelove daske. Na jednoj i drugoj ploči s unutarnje strane pričvršćeni su polučelični zupci po čitavoj površini dužine oko 2 cm.
Gargašalo se tako da bi se po svoj ploči stavila vuna, a drugom odozgo, također svom površinom se povlačilo prema sebi dok se vuna ne razvlasi.
Grebeni za obradu vune, narodni alat
Grebeni su pravljeni na isti način (dvije drvene ploče sa zupcima), a razlika je bila u tome što su polučelični zupci, dužine 10 do 12 cm, bili po daskama raspoređeni u 5 do 6 redova.
Vuna za grebenanje stavi se na zupce grebena i povlači isto kao na gargašama.
Na taj način se vuna lijepo izvlasa i postane meka za prelo.
