Prvi od članaka nagradne igre ”Obogatimo našu kulturnu baštinu” poslala nam je Slavica iz Rijeke…
Badnje je jutro,… budi me miris svježe pečenog kruha i zvuk božićnih pjesama s radija,…
ustajem se i odlazim u dnevnu sobu gdje je i ostatak moje obitelji, pričamo, smijemo se,..pijemo
kavu / čaj i uživamo u druženju… tada mama odlazi pripremiti doručak, naravno, posni,.. na
stolu se tada nađe sir, jaja, namazi, mlijeko, … ništa pretjerano, tek toliko da nešto
pojedemo,…Nakon doručka, slijedi kićenje kuće i dvorišta,.. brat i tata idu po bor, ja
raspoređujem ukrase i pomažem mami oko pripreme ručka (riba, krumpir i grah salata), odlazimo
još u trgovinu po potrebne stvari, te zajedno u duhu blagdana, obavijeni smijehom i veseljem, nas
četvero kitimo bor i čekamo večer – najljepši dio Badnjaka….Šest je sati,..pala je noć… u
daljini se vide lampice iz okolnih okićenih kuća, a zvuk zvona iz crkve sve je jači i jači,…
to zvoni Pozdravljenje – najavljuje nam da je vrijeme da unesemo Božić, te tako proslavimo
rođenje malenog Isusa,…Tata i ja tada odlazimo van a mama i brat gase sva svjetla u
kući,..Mrkli je mrak, tata je već pripremio slamu koju će unijeti,..ja palim svijeću i pokucam
na vrata, te ulazim u kuću i pozdravim sa: “Faljen Isus i Marija”, tata stoji pokraj mene i ja
počnem moliti molitvu koju me je baka naučila (“Daj nam Bog piliće, puriće, teliće, konjiće,
prašćiće, zečiće, guščiće, janjiće, povrća, voća, žitarica, vode, sunca, kiše, sreće,
zdravlja, mira u svijetu i Božjeg blagoslova”) no uvijek nadodam nešto što posebno želim da se
ostvari, molim za zdravlje meni dragih osoba, kao i za naše pokojne i one koji su daleko od
nas,… taj dio je najemotivniji i uvijek završi sa suzama, naravno radosnicama,…Nakon molitve,
palimo svjetlo u kuhinji, tata stavlja slamu ispod stola, a mama od pomiješanih žitarica
(grah,pšenica,ječam,zob,kukuruz) na stolu radi križ te na njega stavlja domaći našiveni
stolnjak (ručno izrađen)…. na stol se tada stavlja Božićni kruh u koji je stavljena svijeća
koju sam donijela i njome najavila Božić te sva raskošna jela koja smo pripremali (odojak,
kobasice, francuska salata, sarma, krumpir)… prije jela se još svi jednom pomolimo i nazdravimo
sa čašom vina te tu započinje Božićna večera koja zna potrajati jer kad se skupimo, razgovora
i smijeha nikad dosta,…Nakon večere, slijedi kavica uz kolače, te iščekivanje kumova koji
uvijek dođu kod nas pa svi skupa idemo pješice na ponoćku….Božićno je jutro! Roditelji me
bude i čestitaju mi,.. ispod jelke naziru se maleni darovi, s veseljem ih otvaramo,…. slijedi
doručak i spremanje za misu,… misa na Božić uvijek je predivna, pjevaju se naše divne pjesme,
srećemo se s dragim ljudima, onima koje ne viđamo često, svi su sretni, čestitaju si,…Ostatak
dana provodimo u miru i veselju, u obitelji,… kod nas je običaj da se na Božić nikamo ne
ide,.. dakle ostaje se u krugu obitelji i uživa u blagdanu…. a sljedeći dan,po vjerovanju
naših starih, na blagdan Sv.Stjepana, ako u kuću dođe prvi čestitar muškarac – prva prinova u
godini biti će muško,… a ako dođe žena – očekuje se curica….Moja obitelj ovaj običaj
donošenja Božića njeguje oduvijek i brat i ja ne dopuštamo da se zaboravi,.. s radošću i
ljubavlju prenijet ćemo ovaj običaj i na našu djecu te ih, kao što su i nas naši roditelji,
učiti da su običaji predivni i da se trebaju njegovati i poštivati,…
Ja sada živim u Rijeci ali 38 godina živjela sam u podravini u Koprivnici tako da volim i dalje
podravske običaje i njihovu tradiciji.
Slavica Smiljanic