U dalmatinskoj zagori i hercegovini su dobri komšijski odnosi oduvijek bili razvijeni.
Ljudi su i u žalosti i radosti upućeni jedni na druge i običaj je da se stalno posjećuju. I Božić se mora čestitati najprije komšijama.
Tradicionlano čestitarenje u vrijeme blagdana
Prva osoba koja dođe u jednu kuću da čestita Božić naziva se polaznik. Istina, u nekim selima ne spominje se polaznik, ali se u svakoj obitelji pridaje velika važnost baš onoj osobi koja dođe
prva u kuću na čestitanje. Inače je običaj da gotovo svi muškarci naliju boce rakije i napune džepove raznim voćem i odlaze prije zore u komšiluk da obiđu sve kuće i čestitaju Božić. Tko dođe čestitati komšiji, zove ga ispred kuće po imenu, a tek kad se netko javi, ulazi u kuću, pozdravlja i čestita, a domaćica ga posiplje ječmom i pšenicom, što znači da preko cijele godine u toj kući
bude žita. Cim sjednu, nastaje Obostrano čašćenje i nazdravljanje.
Onaj tko je došao da čestita, časteći svojom rakijom svu čeljad, djeci daje suho voće, a domaćici jabuku ili naranču.
Domaćin istodobno nudi svoju rakiju i nazdravlja:
»Zdrav komšija i svi u kući koliko vas ima!«
»Živio u zdravlju i veselju, da Bog da nas i dogodine posjetio i zdrav bio !«
»Živjela svi u kuci mnogo lita !«
Kad se čestita u jednoj obitelji i počasti, odlazi se u drugu i tako redom. Ni najsiromašnija kuća ne smije se zaobići u komšiluku, jer Božić je rijetka prilika da se briše razlika između bogatih i siromašnih. Svi slave jednoga Kralja pred kojim su jednaki.
To čestitanje traje sve do potpunoga svanuća. Tada se svi skupe u kući i zajednički objeduju te se spremaju u crkvu.
