Božićni blagdani završavaju 6. siječnja, kada Crkva slavi Bogojavljenje. Ovim blagdanom Crkva se spominje dvaju događaja iz Isusova života. Prvi je Isusovo krštenje u rijeci Jordan pa je taj dan u crkvi blagoslov vode s kojom se poslije blagoslivljaju domovi, polja i životinje.
Drugi je pohod triju mudraca s istoka koji su se došli pokloniti malome Isusu donijevši mu darove, mirtu, zlato i tamjan. Na dan Bogojavljenja ili Sveta Tri kralja posljednji put pale se božićne svijeće i božićno drvce. Blagdanom Sveta Tri Kralja zaključuje se središnji skup božićnih običaja. Toga dana se skidaju božićni ukrasi i u kući završava obiteljski božićni ugođaj. Tim danom završava se osobit period – tzv. “dvanaest dana”- dvanestodnevnica. I taj je blagdan obilježen počimanjem što se očituje blagoslovom kuća, koje obično počinje drugi dan iza Božića i traje do Sveta Tri Kralja. Sa svećenikom je obavezno išao jedan tutor i ministranti spremljeni u haljine. Svećenik je nosio križ dok su ministranti nosili kandilo, posudu sa tamjanom, zvono i svetu vodu. Svaki domaćin je pred kućom čekao svećenika. Ministranti su hodajući zvonili i pjevali „Narodi nam se kralj nebeski“. Nakon molitve i blagoslova obitelji, svetom vodom i mirisom tamjana svi ukućani poljubili bi svećenikov križ počevši s glavom obitelji. Poslije posvete domaćin je darivao svećenika novcem, a ministrante voćem, slatkišima i u novije vrijeme novcem. Djeca u obitelji dobivaju svete sličice . Tutor na ulaznim vratima kredom upiše znak i godinu blagoslova. Slično je i danas samo modernizirano pa i ministranti ne pjevaju, ne nosi se tamjan i mislim da se manje moli i sve u nekoj žurbi više izgleda kao neka formalnost, a sve manje svečanost i susret obitelji sa župnikom. Nekoć se blagoslovljenom vodom škropilo po kući, staji, vrtu, polju, pčelinjaku itd.
Kršćansko značenje blagoslova domova temelji se na božićnoj istini da se je Bog udomio na zemlji. Svećenik započinje blagoslovnu molitvu zazivom: “Mir kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj!”. Po Božiću naši hramovi postadoše kuće, a kuće hramovi, jer se Bog okućio na zemlji da stanuje među nama, s nama i u nama. Blagoslov kuća stoga želi naglasiti da su naše kuće i stanovi obitavališta Božja i zazivlju da se Bog ne iseli iz naših domova. Stoga valja blagosloviti čovjeka, obitelj, da bi on sam, njegova obitelj i njegov svijet – bili dom Božji. Božićni krug običaja završava na Svijećnicu i blagoslovom grla na dan Svetog Blaža. Bez obzira na mnoštvo različitih običaja, s pravom se može reći da je Božić čisti obiteljski blagdan. U duhovnom svijetu Božić je mjera vrijednosti, mira, sloge, poštovanja doma, moralnih normi i obilja.
