Pripreme za Uskrs započinju već u korizmeno vrijeme, a nastavljaju se kroz Veliki tjedan( već smo pisali o Velikom tjednu) koji započinje tradicionalnim umivanjem u cvijeću na Cvjetnicu i blagoslovom maslinovih grančica. U vazmenom trodnevlju brojnim obredima nastoji se potaknuti ljude na razmišljanje o muci i smrti Isusovoj te ih na taj način i duhovno pripremiti za najvažniji kršćanski blagdan.
Pepelnicom (možete pročitati više o običajima na Pepelincu) započinje obredno čišćenje, na način da se ljude posipa pepelom. To je ujedno dan posta i nemrsa. U korizmi je običaj nemrsa, odnosno ne jedenja mesa, ako ne svaki dan, a ono obvezno petkom.

Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje uvodi nas u Veliki tjedan, tjedan Isusove muke i smrti. Svečanom maslinovim grančicama sjećamo se Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem. Kod nas je običaj da se dan prije ubere raznovrsno cvijeće koje se stavi u vodu, da bi smo se ujutro na Cvjetnicu mogli umivati u tom cvijeću.

Blagoslovljene maslinove grančice koriste se za zaštitu kuće i plodnost polja. Najstariji član obitelji grančice nosi na polja koja su zasađena, da ih blagoslovi i da grančicu stavi u zemlju.
Veliki tjedan priprema je za predstojeće uskrsne blagdane, vezuju se crkvena zvona i sve se prekriva ljubičastom tkaninom. Na Veliki Četvrtak posvećuje se sveto ulje za sakramente i blagoslivlja bolesničko ulje, a navečer slavi se obred Gospodnje večere, na kraju obreda pjeva se prvi dio Gospina plača, a drugi dio završava se na Veliki petak.

Uskrs se slavi vazmenim trodnevljem Krista umrlog, pokopanog i uskrsnulog. To ie Veliki petak, Velika subota i Nedjelja uskrsnuća Gospodnjeg odnosno Uskrs.

Na Veliki petak održava se strogi post, u crkvi se održava obred klanjanja presvetom sakramentu i obred ljubljenja križa. Nema svete mise već obred Muke. Na kraju se nastavlja pjevati drugi dio Gospina plača. Prošireno je vjerovanje da na Veliki petak valja piti više crnog vina Vjeruje se da koliko tad popiješ vina, da toliko dobiješ krvi.

Gospin plač Ansambl Lado

httpv://www.youtube.com/watch?v=9_WwI52ymq0

Velika subota je dan kad se razvežu crkvena zvona, tad započinje Vazmeno bdijenje, najsvečanije bogoslužje crkvene godine obuhvaća službu svjetla, službu riječi, krsnu službu i euharistijsku službu. Kod nas se na taj dan nosi jelo na blagoslov, hranu koja će se blagosloviti na Uskrs. Cijeli dan se priprema hrana koja će se blagosloviti; peku se pogače, kuhaju jaja, i to zajedno s ljuskom crvenog luka te tako poprimaju crvenkastosmeđu boju.

Na blagdan Uskrsa sveta misa se slavi u devet sati ujutro. Slavlje započinje ulaznom pjesmom „Gospodin slavno uskrsnu“, a završava pjesmom „Kraljice neba, raduj se“.

Osim darivanjem, o Uskrsu se uspostavlja dodir i razmjena među ljudima. Čestitanje promatramo kao razmjenu dobrih želja, posjećujemo prijatelje, susjede i rodbinu. Uskrsni blagdani obilježeni su društvenim aktivnostima, jer je Uskrs blagdan o kojem se okupljaju svi ukućani.

Nedjelja poslije Uskrsa naziva se još i Bijela nedjelja ili kod nas Mali Uskrs ona označava završetak uskršnjih događaja, te nastavak proljetnih običaja.

Tekst napisala: Josipa Stevanja

The post Uskrs i uskrsni običaji mjesta Glavica, Zadar appeared first on Narodni.NET.

httpv://www.youtube.com/watch?v=qUR_I-0c5NI

Nadam se da vam se članak dopada. Za sve upite i prijedloge možete se javiti na mail urednik@narodni.net ili jednostavno ostaviti u komentaru.

Hvala vam na vašem vremenu i zanimanju za našu tradiciju i naše narodne tradicionalne običaje.

The post Narodni.NET na novoj tv u emisiji InMagazin appeared first on Narodni.NET.

Dostupnost digitalne tehnologije  je vidiljiva u svim segmentima našeg društva a samo ne u očuvanju naših običaja i tradicije, ni sam nisam uživao u narodnim običajima al me uvjek intrigiralo kada bi mi stariji ljudi pričali o silu kao jedinom sredstvu udvaranja ljepšem spolu i kako je za djevojke valjalo satima pješačiti da bi došli kod njihovih kuća gdje bi sa očevima sjedili i razgovarali prije nego sa djevojkom.

Današnje vrijeme je donijelo caffe barove, disco clubove, facebook i razne druge oblike komunikacije tako da je ovaj običaj kako je vaš djeda upoznao vašu baku skroz zaboravljen.
Tražim vec dosta dugo detaljno opisano silo al bez velikog uspjeha, i molim nekoga tko bi mogao pomoći u ovome da me kontaktira na mail: urednik@narodni.net
Hvala unaprijed.
Vaš narodni.net

The post Tko je krivac za naše zaboravljene običaje? appeared first on Narodni.NET.

Opraštanje je pretstavljalo odlazak iz kuće i potpuno novi život za mladence.

Od oca, majke, braće, sestara starešina (starješina, stari svat) ovako oprašta mladoženju (ženika):

– Falen bode Jezoš Kristoš! Draga moja rodbina, vezda skupa spravlena. V vas prosim za malo postrpljenje i očem vam reci par reči mesto ovoga našega mladenca.

Japek moj lubleni i mamica rođeni, fnogo pot ste vi mene otpravlale s vaše poštene hiže, pole, gore, k bozi službi vu Sveto Mater Cirkvu. Ali ovak nigdar, kak denek denešnji. Denes bom ja putovat vu Sveto Mater Cirkvu, čez pet svete štenge pred sveti oltarski šekrement. Tam bom ja položel svoje tri prste na samoga Sina Jezoša Kristoša raspetoga tela. Tam bom ja zadobit hižnoga zakona i sebi para.

Draga moja rodbina, ve vam i z imena očem povedati kaj koje su te pet svete štenge.

Prvo je sam Bog otec nebeski, koj nas je stvorel i dal da ga dičimo i falimo. A drugo je Sin Jezoš Kristoš, koj nas je otkupel svojom velikom mukom na svetem krstu. Štrta je prečista Blažena Devica Marija, ka deli junakom cimere i divojkam vence. A peti je se dvor nebeski. Dej nam Gospodin Bog kak denes tak i zutra da se tak lepo zijemo, kaj bomo mi mogli jen drugoga z jočima videti i Oca Boga faliti, dičiti.

Draga moja rodbina, ve, da vas jako lepo prosim od najmenšega do najvekšega, pomirite i meni na denek denešnji dara Duha Svetoga sebi zazvati kaj bodem ja mogel s čistem srcem vu Svetu Mater Cirkvu stupiti i tam sebi para zadobiti. Kaj budem ja mogel s nom ovoga sveta tak živeti kaj bom pred svem svetom fale i dike vreden, a pred Ocom Bogom dušno zveličenje. Falen bodi Jezoš Kristoš!

Ista se formula kazuje i u mladenkinoj kući. Za vrijeme svatovskog objeda ili večere starešina glasno prosi Boga:

– Vezda pak sveti Križ Kristošev i sveti Janoš blagoslovi, noj nam prekriže i blagoslovi ovoga našega piliša i jeliša kag ga bumo mi denek denešni si skupa potrošili. Vezda pak prosim gospodu mužiku da zaigraju na ovu molitvu. Vu ime Oca, Sina, Duha Svetoga. Amen.

U polnoći mladu (mladenku) oprašta starešina (starješina) od njezinih roditelja, rodbine i doma jer je došlo vrijeme da ona mora poći u tuđu kuću.

— Falen bodi Jezoš Kristoš! Draga moja rodbina vezda vas prosem malo strpljenje. Japek moje lubleni i mamica rođeni, hote mi sim na jen par rečke. Japek moje lubleni i mamica rođeni, sonce je zašlo i vurica je došla da saka ptica ide na svoje gnezdo. A ja pak tožno na tuđo lučko nepoznato. Japek moje lubleni i mamica rođeni, vezda vam jako lepo zafalujem vaše velike trude i vašu veliko dobrotu i radost koju ste si z menom činile od moje male mladosti do denešnjega dena. Ako vam ja ne mrem naplatiti naj vam otplati sam Otec Bog nebeski svojom bozom miloščom. A vezda pak si pozovem svoje povolne krstne kume i fermanske da nim jako lepo zafalem nive trude i brige i se velike dare s kema ste vi mene darivale od moje male mladosti do deneka denešnjega. Ako vam ja ne mrem naplatiti naj vam naplati gospodin Bog z jenem lepem darom. Ve pak si zovem svoje brate i sestrice, stare mamo, stare japo koje so me pazile dok sem bila mala. Ako sem nis zbantrala, nek mi oproste i nek paze na nji Sveta Marija da bodo išče dogo živele na ovom sveto. Brate i sestrice pak prosem nek bodo dobre japeko, mamice, stare jape i stare mame, nek je posluno i poštujo. Ve pak si zovem sfoje povolne sosede, sosedičke, svoje povolne pajdaše, pajdašice s kema sem od moje male mladoste se pajdašila, ako sem se vu tom svetu ja kojemo al koje zamerila, oprostite mi, ja vam sem skupa opraštam. Ve pak vam dej Bog sem skupa lepo lejko nočko, ja moram ite v drugo hižo.

Kada se kazuje oproštajni govor nazočni plaču, naročito roditelji “nariču” te svatovska povorka krene u mladoženjinu (ženikovu) kuću. Svirači sviraju i pjevaju se pjesme. Kad stignu, tamo ih čekaju, starešina koji moli roditelje ženika da mladenku prime u svoj dom.

Tradicionalni običaj opraštanja (pozdravljanja) mladenaca

The post Tradicionalni običaj opraštanja (pozdravljanja) mladenaca appeared first on Narodni.NET.

Odlazak na dernek

Poslije je mise bila prilika da se susretnu mladići i djevojke, da se krijamice pogledaju i slobodno, bez zamjerke izmine koju rič, da muškići zamire cure i dogovore sila. Ako bi mladić i djevojka u derneku šetali, to je već bio znak da misle ozbiljno. Takvo otvoreno iskazivanje simpatija momka i cure, za mnoge je bila gotova stvar, a naročito za seoske žene, kojima je to bila dobra tema za ogovaranje.
U derneku se šetalo od crkve do Radovića kuća, a za većih blagdana, kad je u Ričice dolazio i katolički puk iz drugih mjesta, šetalo se i do raskršća. Majke bi osobito pazile s kin joj ćer šeta, a tetke, strine i ostala ženska rodbina bi već procjenjivale i iznosile svoj sud o eventualnom budućem zetu, ili nevisti. Ako nije bilo posebnog protivljenja roditelja, momak bi dogovorio dolazak na silo. Silni dani su oduvijek bili srijeda, subota i nedjelja i to uglavnom zimi kad nije bilo velike rađe. Za udovce koji su se htjeli ponovno ženiti važilo je pravilo odlaska na silo utorkom i petkom.
Djevojke su u Ričicama dosta rano počinjale sidit s momcima, odmah dok se počela curit, tj. dok bi ozbiljnije zagazila u pubertetske godine, i to iz sasvim prozaičnih razloga, (neimaština, velike brojne obitelji itd.) pa je slijedom toga veoma rano dolazilo i do udaje ili ženidbe. U prošlosti je bilo slučajeva da se djevojka-djevojčica uda s navršenih šesnaest, pa čak i petnaest godina starosti, a muškarci su bili “zreli” za ženidbu nakon što isluže vojsku.
U početku je momak na silo dolazio obavezno u pratnji kolege, a tek kasnije kad je ta veza već bila ozbiljna, mogao je dolaziti sam i ostajati s djevojkom u njezinoj kući do kasno u noć. Seoske su žene osobito pazile koji momak ulazi u čiju kuću te je tako selo već drugi dan znalo ko s kim sidi! Ako se momak ili djevojka nisu sviđali seoskim ženama ili rodbini, ili im jednostavno ta veza iz nekog razloga nije odgovarala, ovi bi tu vezu nastojali skuditi, tj. ogovarali bi kod roditelja mladića ili djevojku do te mjere dok se ovi ne raziđu. I momci su morali čuvati čast i ugled djevojke s kojom su sidili, a ako bi shvatili da nisu jedno za drugo, momak je svakako morao doći na silo barem tri puta (da oboje zadrže poštenje).

Zanečenje roditelja pri udaji, ženidbi

I sami su roditelji često nastojali da se djevojka što prije uda, još ako je mladić iz dobre kuće, tim bolje. Ako bi djevojka prekoračila dvadesetprvu ili dvadesetdrugu godinu, a nije se udala, jadnica bi bila proglašavana usidilicom i kasnije bi se teško udala. Siguro ima neku falingu, komentirale bi seoske žene.
Momci su svoj dolazak na silo najavljivali gangom, koja se ranijih godina mogla čuti u svakom zaseoku, a djevojke su već znale po pjesmi čiji momak dolazi na silo.
Često su momci odlazili na sila i u druga sela Imotske krajine ili Hercegovine, što je bilo i razumljivo. Veliki broj mještana bio je u rodbinskoj vezi pa su tražili životnog suputnika u drugim selima. Prema tomu iz kojeg je sela ili zaseoka, nevista bi odmah dobivala i odgovarajući nadimak. Neviste bi iz Kilića dobile nadimak Kiljuša, iz Parlova Parlovuša, iz Tandara Tandaruša, iz Dujmovića Dujmuša itd., te bi im ti nadimci najčešće ostajali do kraja života. Čest nadimak koji je nevjeste nerijetko pratio sve do njihovih poznih godina bio je mlada (od mladenka), ili do dolaska nove, mlađe nevjeste u kuću. Tako su neke nevjeste bile oslovljavane ovisno o muževu imenu; mlada Ikina, mlada Lukina, mlada Vranina itd.

Tradicionalno silo i udvaravanje

Odlazak u druga sela ili dolazak momaka iz drugih sela na silo u Ričice, često je bio povod verbalnim pa i fizičkim obračunima, ako bi se lokalni momci osjetili ugroženi ili podcijenjeni. Tako su oko Božića, iza Drugoga svjetskog rata, momci iz Crnovra u Donjem polju izvukli deblji kraj, a radile su i sikirice, srećom bez ljudskih žrtava (prema kazivanju pok. Ivana Parlova). Sklapanje braka ili sakrament ženidbe je važan trenutak u životu kako pojedinca tako i njegove obitelji. Konačnu su odluku o ženidbi odnosno udaji donosili stariji ukućani. Vjenčanja i svatovi bi se organizirali uglavnom od Svih svetih do Korizme. To je nekada bilo gotovo pravilo, jer je stanovništvo u drugim godišnjim dobima bilo zaokupljeno poljoprivrednim i drugim poslovima od životnog interesa.
Djevojke bi svoje namjere ili želje za udajom, najavljivale gangom:

-Udat ću se i ja ove zime,

Dogodine ljuljat ću te sine!

The post Najveća veselja naših starih Dernek i Silo appeared first on Narodni.NET.

Dijelimo ih na ljetne i zimske, a jedina je razlika u tome što ljetne imaju tanju i mekšu kožu od zimskih. Iako tikvice botanički spadaju u voće, pripadaju vrstiCucurbitaceae u koju pripadaju dinje i krastavci, a u kuhinji se tretiraju kao i svo ostalo povrće.

Pazar ih pun, one onako mlade, pupaste, zelene, a svaka različita. Zašto nam je to bitno? Pa ponekad nam se učini kao da su se danas sva godišnja doba spojila ujedno kad ugledamo povrće koje u to doba godine ni slučajno ne uspijeva. Sve uredno složeno, sve jednako poput vojnika na paradi, sve oku ugodno, ali bez mirisa i okusa. A nama izgled uopće nije bitan. Međutim, kad razrežemo, želimo da cijela kuhinja zamiriše.

Dakle, nabavili smo naše tikvice, ispekli ih u peći i napravili od njih pire.

Dok su se tikvice pekle, pomiješali smo ulje, garum i vino, dodali kumin, origano i miloduh, sve prethodno samljeveno, te fino nasjeckanu kapulu. Ovaj začinski umak kratko smo prokuhali, uz malo gustina da se zgusne, prelili njime tikvice, dobro izmiješali i poslužili.
tikvice 2 kg
ulje maslinovo 4 žlice
garum 3 žlice
vino 0,5 dcl
kumin 0,5  zlicice
origano 1 žlica
miloduh 1 žlica
kapula 1 komad
gustin 2 žličice

Cucurbita calvior. Celaviji od tikve.

The post Tradicionalne narodne rimske tikvice appeared first on Narodni.NET.

Tradicionalna igra ”Lončići”

The post Narodni.net u tiskanom izdanju 24sata appeared first on Narodni.NET.

Sigurno ste puno puta čuli: Bez muke nema nauke. Moguće da vam to djed kaže svaki put kad se žalite kako trebate puno učiti. Bolje ikad nego nikad, reći ćete vi mami kad vam kaže da ste kasno krenuli čitati lektiru. Ispeci pa reci pak reći će vam prijateljica kad izvalite neku glupost. Vidite, sve su to poznate poslovice koje i sami redovito upotrebljavate. Kako su te mudre misli nastale? Pa, teško je to točno reći. Mnoge od njih prve su izrekli filozofi od kojih se i očekivalo da kažu takve „pametne“ stvari, ali neke od njih mogla je izmisliti i vaša prapraprabaka. Tko zna, možda je baš njoj palo na pamet ono: „Ne možeš imati i ovce i novce“.

Donosimo vam neke od naših starih zaboravljenih poslovica i mudrih izreka:

• Tko mnogo govori, mnogo i griješi
• Nema slatkog češnjaka
• Plati dugove, pa ćeš znati što posjeduješ
• Dva pijetla ne pjevaju u jednome kokošinjcu
• Od Boga i od susjeda ne može se ništa sakriti
• Dobitak i gubitak su braća
• Daj mi sreću, pa me baci u more
• Tko se ubije svojom rukom, ne treba plakati
• Tko u nebo pljuje, pada mu u lice
• Kada daje otac sinu, pjeva otac, pjeva i sin
• Kada daje sin ocu, plače sin, plače i otac
• Tko pjeva svoju savjest čuva jednako od dobra i od žalosti
• Dobra svađa donosi dobar mir
• Od ismijavanja se ne umire, ali se nastrada
• Više daje škrtac od gologa čovjeka
• Da nam ne ode ovaj gospodin, a dođe loš čovjek
• Ne gledaj boju, već gledaj okus
• Ne raste u vrtu što gospodar neće
• Učini dobro djelo, ne gledaj kome
• Dok bogatome dođe volja, siromahu izađe duša
• Iz kraljevske obitelji dolazi kralj
• I zlo i dobro na licu se vidi
• Više vrijedi strpljenje od pameti
• Posjeduje bogatstvo, a nosi poderane gaće
• Nebo se ne pokriva sitom
• O svojima želim govoriti, a ne (o njima) slušati
• Na bogatom i na blatu ne ostaju mrlje
• Ljubi svetinju (mezuzu), a krade hranu
• Ući u kupku ne može se bez znoja
• Bolje je pasti u nabujalu rijeku nego u ljudska usta
• Voda koja prolazi ne melje brašno

The post Zaboravljene poslovice i narodna mudrost appeared first on Narodni.NET.

E pa da i vama opišem u jednom članku kako je izgledala  jedna klasična zima naših predaka na selima.

Na polju nema više poslova, ali postavlja se pitanje hoće li zima biti duga, da li će biti dovoljno hrane. Život se odvija u kući gdje marljive ruke žena tkaju na “naredu” i vezu ukrase na tekstilu. Za to vrijeme muškarci rezbare i izrađuju preslice, klupe, zipke. Dok je trajala zima muškarci zu znali ukrasiti i izraditi i po nekoliko predmeta za svakodnevnu upotrebu. Prije zime pripremili bi drvo najčešće čvrsto i kvalitetno drvo poput hrasta ili drine i dok bi trajala zima izrađivali bi razni namještaj u toplini doma.

Organiziraju se zajednička prela, čehanje perja na kojima se, osim pjesme i zabave, pričaju priče o vješticama, vodenjacima, pokojnim rođacima i o tome kako se nekada živjelo.

Mnogi se staraci sa strepnjom pita hoće li dočekati proljeće. Starije žene spremit će ruho u kojem žele biti pokopane i ručnik koji će se nositi na raspelu za vrijeme sprovoda.

Zimsko vrijeme polako prolazi, a djeca žive u očekivanju božićnih dana, nekadašnjih ophoda “zvezdara”, poklona i bdijenja duge i svečane Badnje noći u kojoj će mnogi mališani prvi put smjeti ostati budni do iza ponoći. Uz ognjište mrtvima će se čuvati mjesto, ostavljati jelo, a i ostali će ukućani jesti podušna jela – kaše, grah, orahe, med, češnjak. Na stolu mora gorjeti svijeća i stajati žito. Na Božić ujutro mali dječak od rodbine ili iz susjedstva doći će kao položajc s riječima:

“Daj Vam Bog picekov, racekov, purekov, ždrebekov, telekov, pune škrinje žita, pune lagve vina, blagoslova najviše.”

(Markuševec kod Zagreba). A tako je bilo i posvuda.

Jer bez razlike na Božić mora biti “kak na Božić”, kome se svak veseli kao “ribica u vodi, ptičica u gori i dušica u kraljevstvu nebeskom”.

U razumijevanju Božića nam pomažu i brojni božićni znakovi i simboli koji nas okružuju, jednom riječju bogata božićna tradicija koju smo baštinili, u kojoj vatra, svijeća, jabuka, zelena grana, zeleno žito, sjemenje, božićni kruh, jaslice-Betlehem i trikraljska zvijezda uz mnogo toga drugoga igraju posebnu ulogu. Uz radost, mir, osjećaj pripadnosti domu i obitelji, izričaj dobrih želja za prosperitet i napredak, svjetlost je jedan od osnovnih znakova božićnog vremena. Ona sve prožima, bilo da se javlja kroz svjetlo luči, baklji ili lampaša s kojima su ljudi išli na rane mise došašća (zornice), ili kao već zaboravljeni plamsaj vatre panja “badnjaka” kućnog ognjišta, božićne svijeće na stolu ili raznobojnih svijeća na okićenom boru, od zvijezde repatice u božićnim jaslicama do osvijetljene zvijezde od starog sita koju su kroz naša sela ne tako davno nosili naročiti čestitari zvani “betlemaši”, “Tri kralji” ili “zvezdari”. Ta svjetlost je ujedno i simbol kršćanstva u novorođenom djetetu – Otkupitelju i Spasitelju. Tako se pred našim očima odjednom stapaju u prekrasnu harmoniju vjekovima udaljeni mnogi pretkršćanski običaji solis invictis – nepobjedivog sunca u kršćansku simboliku mladog Boga- Božića.

Nakon Božića dani postaju duži – doduše za koliko “pevec zevne”, ali uskoro – u veljači – i za koliko “pevec korakne”. Tada će opet zaredati svadbe i život će krenuti ususret proljeću, a uz neke nove krstitke i novom životu.

Tako su naši seljaci i naši stari provodili dugu i tešku zimu dok ih vremenske prilike i zima nisu nimalo štedile. Potrebno je puno pripreme za svaku zimu, drva za ogrijev su bila najvažnija jer nikada neznate koliko će zima biti duga, a uz to smočnica je morala biti puna raznih domaćih delikatesa koje su oprezno dozirali da ima za cijelu zimu.

The post Zaboravljeni život, nekadašnja zima na selu appeared first on Narodni.NET.

Pročitajte neke stare narodnie izreke i procjenite sami njihovu ulogu u nekadašnjoj svakodnevici.

Zaboravljene narodne izreke:

• Grdi kćer da čuje snaha
• Sa zdravljem i sa životom
• Neka je kraj svim bolima
• Budimo uvijek glava, a ne rep
• Ako nam dođe dobro, neka nam bude dobro
• Neka si uvijek davatelj sja
• Ako nije istina, obrijat ću brkove
• Donijeti nogu do vješala
• Imati sedam duša
• Naći čarapu za svoju nogu
• Imati svoju nogu na brodu
• Imati jednu nogu u grobu
• Imati novca na lopate
• Jedna i dobra
• Promijeni selo, promijenit ćeš sreću
• Promijeni zlato za blato
• Svanut će i nama
• Nevolja u svoje vrijeme
• Dolazi i odlazi, ne zadržavajući se
• Teško danima kada se hvali (tj. kada umreš)

The post Poslovice i zaboravljene narodne izreke appeared first on Narodni.NET.