U prethodnim vremenima rasprostranjenost uporabe čipke na batiće bila je u Hrvatskoj veća od čipke na iglu. Rubni ukras od čipke na batiće prati platneni tekstil na gotovo cijelom području Hrvatske. Iako nije uvijek riječ o autohtonoj proizvodnji, povijest nam je ostavila podatke o njezinu postojanju i tamo gdje je danas više ne nalazimo, kao što je to slučaj s nekim mjestima na Jadranu. Danas, i u bližoj povijesti, izradbu čipke na batiće vežemo uz sjeverozapadni dio panonskog prostora Hrvatske, prije svega za: Podravinu, Međimurje i Hrvatsko zagorje, što možemo povezati i s njezinim širenjem iz prostora zapadne Europe. Jedno od naših najjačih središta čipkarstva na batiće, koje se održalo i do naših dana, svakako je Lepoglava.
Vjeruje se da su pavlini još daleke godine 1400. svojim dolaskom u Lepoglavu donijeli umijeće izradbe čipke na batiće. Potporu u njezinu širenju dalo je i lokalno plemstvo, a izradba čipke udomaćila se među seoskim stanovništvom prije svega kao dodatni izvor zarade. S vremenom čipkarstvo postaje i poseban oblik narodnoga stvaralaštva. Široka je paleta proizvoda koja se mijenja ovisno o vremenu nastanka i željama korisnika, od rubnog ukrasa na platnenoj ženskoj nošnji, koji čipkarice iz Zagorja prodaju ženama iz susjednih područja, do ukrasa interijera građanske kuće. I likovnosti izradaka vidljiv je veliki raspon – od geometrijskih motiva užih ili širih pruga do barokne stilizacije cvjetnih uzoraka na recentnoj proizvodnji. Ta se vještina održala zahvaljujući i Cipkarskoj školi osnovanoj početkom 20. stoljeća, koja djeluje sve do Drugog svjetskog rata. Pojedine nastavnice u školski program uvode sve značajke najboljih europskih čipaka, a svojim nacrtima, u koje često prenose folklorne motive npr. zlatoveza ili šaranih tikvica, lepoglavskoj čipki daju svojevrsnost izgleda i ljepotu po kojoj se ona ipak izdvaja iz spomenutog konteksta. Rad škole određuje i vrstu predmeta koji se izrađuju. To su ponajprije modni detalji, ovratnici i orukavlje, te različiti tabletići, salvete i stolnjaci uz uvijek prisutne primjerke crkvenog ruha.
I nakon ukidanja škole mnoge čipkarice nastavljaju s radom, pa se čipkarska tradicija prenosi s koljena na koljeno. Danas je ona, kao i na Pagu, u rukama tek nekolicine starijih žena. Jedan od značajnijih pomaka za očuvanje i ovog dijela hrvatske narodne baštine svakako je osnivanje Čipkarskog društva “Danica Brossler” u Lepoglavi koje će, nadamo se, ustrajati na promicanju i vrjednovanju vještina čipkarstva u svojem kraju.
