Dunja potječe iz jugozapadne Azije, odnosno iz Perzije i Anatolije, a samoniklu je nalazimo i u srednjoj Europi. Poznata je i pod nazivom ”sidonijska kruška”. Drvo dunje može narasti i do 7 metara, a često raste u obliku grma. Plod je oblika jabuke ili kruške, nepravilno je grbav, zlatnožute do crvene boje, te pokriven dlačicama koje se lako skidaju. Ugodnog je mirisa, a sirovo meso je tvrdo i trpko-kiselog okusa.
Ova namirnica bila je popularna kod starih Grka, koji su je pripremali tako da su je izdubili, napunili medom, stavili u pleh i ispekli, a u grčkoj mitologiji simbolizirala je ljubav i sreću. Rimljani su iz dunje dobivali eterična ulja koja su koristili u parfumerijama. U Francuskoj je poznata već stoljećima, a koristi se ne samo u kuhinji već i u kozmetičke svrhe te u medicini.
Dunja koju mi poznajemo razlikuje se od dunje iz zapadne Azije i tropskih područja, gdje je mekša i sočnija. U područjima hladnije klime ovo voće je privlačnog oblika, bogate žute boje kad je zrelo, i ima jak, pomalo težak miris.
vino crno 8 dl
dunje 300 g
šećer 100 g
maslinovo ulje
1 žličica papar na vrhu noža
Dunje izrezati na manje kriške, staviti u tepsiju i peći u pećnici. Pečene staviti u škudelicu (porculanska ili zemljana zdjelica obavezna u kompletu istarskog posuđa), dodati šećer, ulje i papar, izmiješati, uroniti žlicu i poslužiti.
U društvu, uz priču, malo se žlicom zahvati zalogaj, pa se malo srkne.
