Tradiconalna prehrana na našim područjima nije uvijek bila puna izobilja, naše područje je često bilo pogođeno ratovima i siromaštvom, pa se i sama prehrana s tom mjenjala.Živeći u okružju u kojem ratovi i neimaština nisu bili rijetkost, ovi su ljudi povremeno zapadali i u ljutu oskudicu. Boreći se protiv gladi, posezali su za sredstvima iz najbliže prirodne sredine. Tako je bilo uobičajeno da se kuha varivo od divljeg luka (crijemus), a da se brašnu za kruh pridoda zmje sirka, hrastova kora ili kukuruzni klip, smljeveni u prah. Neki su samljeli i osušeni trop te ga primiješali krušnome brašnu, a drugi su osušene i samljevene plodove česvine (vrsta mediteranskoga hrasta) dodavali kukuruznom brašnu za palentu. U trenucima nestašice čak su i u ljudskoj prehrani rabili hrastov žir koji bi osušili i samljeli.
Tijekom vremena prehrana na hrvatskome selu u mnogome se izmijenila. Izbor namirnica se proširio, uređaji modernizirali, a kulinarski postupci osuvremenili te je razina prehrambene kulture znatno porasla. Ipak neka stara kuharska iskustva nalaze svoju primjenu i u današnjici. Za njima se poseže zbog opće tendencije globalnoga svijeta povratku što prirodnijoj prehrani. Stoga se sada i u mnogim restoranima, opskrbljenima najmodernijim uređajima, nude npr. jela pečena ispod pekve na otvorenoj vatri.
No, stara su iskustva također dobro poslužila i u nemilim uvjetima ratne svakidašnjice ne samo u vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata, već i u najnovijem, Domovinskom ratu (1991.-1995.). Prisiljeni da duže vrijeme proborave u kućnim skloništima napadanih naselja, ljudi su se prisjetili prakse svojih baka. Kad se zbog prekida napajanja strujom rashladni uređaji nisu više mogli rabiti, konzervirali su meso zalijevanjem u masti, korjenasto su povrće zatrpavali u svojevrsne trapove podizane u podrumskim kutovima, a kruh mijesili kvasom od sasušena sirovog tijesta. I tako su uspijevali preživjeti, prkoseći ratnim nedaćama.
