Tradicionalna korizmena jela i korizmeni običaji

U proljeće počinje novi život, a upravo Uskrs simbolizira novo razdoblje započinjanja novog godišnjeg ciklusa, nakon što je prošli završio smrću prirode zimi. Priroda se budi nakon zimskog mirovanja, nastaje novo doba pupanja novog života.

Običaji Uskrsa od najstarijih se vremena prenose s koljena na koljeno. Nekada je ovdje život bio vrlo težak, bilo je puno djece, puno gladnih usta, a upravo ovo doba, na prijelazu iz zime na proljeće hlapile su zalihe hrane, stoga je dobro došao običaj korizme. Naime, nakon pusnog “ludovanja” u narodnom običajnom kalendaru slijedi razdoblje takozvanog “pročišćavanja” koje počinje od Pepelnice i traje sedam tjedana sve do Uskrsa. To je razdoblje posta i odricanja, običaj koji je nastao na temelju vjerovanja da se uzdržavanjem od blagovanja različitog obilja može zadobiti Božja milost. No, objašnjenje takvog ponašanja, osim vjerskog utjecaja, možemo pronaći i u tome što je u tom vremenu priroda iscrpljena te miruje između zime i nadolazećeg proljeća. U prošlosti, ti su mjeseci bili gospodarski najteži za seljačka imanja, pa su zahtijevali skromnost u hrani i piću.

U tom periodu nisu se održavale ni svadbe, jer se smatralo da čovjek ne griješi dušu samo onda kad obilato jede, nego i kad se pretjerano veseli. U stara vremena, kad se oblikovao korizmeni jelovnik, iscrpljenost zaliha hrane poklapala se s korizmenim razdobljem posta. Tako je poslije zime u smočnicama ponestajalo mesa od kolinja (osim šunke koja se čuvala za Uskrs), perad je bila prorijeđena, našlo se krumpira, zelja, brašna, kukuruznog brašna, mlijeka i mliječnih proizvoda, sušenog povrća i voća. Prema tim posnim zalihama oblikovao se i korizmeni jelovnik. Pripremalo se kiselo zelje, kisela repa, fažol i krumpir, pečeni krumpir, kuhani krumpir začinjen s malo masnoće ili začinjena palenta, palenta i mlijeko, kukuruznica ili šmorn, sir i vrhnje, mlijeko i domaći kruh te kompoti od sušenog voća. Kruh se pekao od domaće pšenice. Bio je to crni kruh u kojem su bili komadići zrnja pšenice i drugih žitarica. Nešto poput današnjeg integralnog kruha. Samo nedjeljom se kuhalo meso, najčešće govedina (otprilike kilogram mesa na obitelj od osam članova) kada se na stolu našla juha, govedina s umakom od luka i kuhani krumpir.

U vrijeme posta pripremala su se razna tkz. soparna jela tj. kuhalo se bez masti, s uljem od bundeva. I u vrijeme posta na Tri kralja, na Badnjak, ali i na korizmeni tjedan pred Uskrs postilo se, kao i obično svakog petka.

U Hrvata za vrijeme Korizme od četrdeset dana jednom na dan je dozvoljeno najesti se do sitosti i to posnom hranom. Nedjeljom, ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom obično se kuhala juha od rajčica, razne vrste tjestenine, kolači od dizanog tjesta, jaja, mlijeko, sir, vrhnje, kiseli kupus. Djeci se na kruh ponekad posulo malo šećera ili mazalo pekmeza.

Na Veliki petak nije se smjelo jesti ništa izuzev kokica.Negdje se za vrijeme Korizme, dva put jelo na dan. Najčešća jela su bila mlječne proizvodnje, različite tjestenine (orasima, makom, krumpirom), čorba (juha) od krumpira, graha, suparna čorba (juha bez masti). Jaja se nisu jela jer su bila potrebna za nasadivanje kvočaka. Vjerovalo se da ako toga dana nasade kovočku jaja će se očistiti i izleći će se iz svih jaja pilići.

Šiti i prati bilo je zabranjeno. Pretpostavljalo se da će se šivanjem zaustaviti nošenje jaja. Toga dana su žene i muškarci u cmom odijelu odlazili u crkvu.

Najčešće se kuhala čorba od graha, rajčice i krumpira. Pekla se na kore pogača, pšenični kruh od beskvasnog tijesta, koji se je pekao u pepelu. Budući daje u svakoj kući bilo mlijeka, jela su se mlječna jela, odnosno mlječni proizvodi, sir i vrhnje. Nedjeljom pripremali su se kolači. Kuhala se suparna čorba (od krumpira), paradiča čorba, suparni grah (bez masti), papule, prova (slana, slatka), kaša, supami kupus, u Ijuspe krompira, suparni krompir, u mliku rizanaca, tarane, širem tista, gibanica uslatko i baratfile.

Primjer tradicionalnog Podravskoj korizmenog ručka: najviše puta bilo je kuhano mleko, u koje se stavljao na kockice izrezani kruh, odnosno, kiselo zelje poljeveno bučnim uljem i pogača.

večera je bila naizmjenično: jedan dan kuvani grah, pečeni grah, drugi dan čorba od repice, četvrtkom se pekla prova, no pripremali su se i žganci(palenta) zaljevena biljnim uljem najčešće bučinim i lukom, tarana, čorba, pečene repice, apatati. (tradicionalna Podravska jela, nadamo se da ćemo ih nekada pronaći i adekvatno opisati).

Danas je značenje korizmenog razdoblja osjetno ublaženo te se nemrs održava u korizmene petke, a post na početku i kraju tog razdoblja, na Pepelnicu i Veliki petak. Osim pokorničkih i vjerskih razloga, korizmeni jelovnik se u novije vrijeme često koristi zbog suzbijanja bolesti uzrokovanih nepravilnom prehranom. Posna razdoblja prilika su da organizam barem kroz neko vrijeme predahne od teške hrane bogate masnoćama i mesa pa u te dane danas češće uživaju i u okusu finih i zdravih riba.