Iako se u mnogočemu jadransko zaleđe razlikuje od susjednih planinskih i brdskih regija, ipak su ta područja povezana određenim zajedničkim kulturnim sadržajima. To je i razlog zbog kojeg se u hrvatskoj etnologiji dotično područje smatra zaokruženim arealom te označuje kao dinarska kulturna zona. Zajedničkim elementima pripada upravo način odijevanja, pa će u nastavku biti prikazan tzv. dinarski odjevni stil. Njega u prvom redu obilježuje vuna. Većina je odjevnih predmeta, naime, izrađena ili od vunenih i suknenih tkanina ili od pletiva. Ta topla i kompaktna odjeća obiluje usto ukrasnim vezivom, rafiniranim suknenim apli-kacijama te, posebice, teškim srebrnim nakitom.
U muškoj odjeći nerijetko je jedini vidljivi platneni dio košulja od domaćeg konopIjinog ili lanenog platna. Hlače od valjanog sukna, obično obojenog modro, a rjeđe u prirodnoj, smeđoj boj i, uskih su nogavica i sežu do gležnj a. Spomenuta je već slojevitost u oblačenju gornjeg dijela tijela. Povrh košulje odijeva se sukneni prsluk (krožat), kojemu se prednji dijelovi preklapaju. U svečanim prilikama preko njega se navlači još jedan prsluk (jačerma) koji je izrađen od kupovne čohe i bogato ukrašen srebrnim ili pozlaćenim metalnim aplikacijama. Preko toga još slijedi sukneni smeđi ili modri kaput s rukavima (koporan), većinom samo prebačen preko ramena ili pleća.
Pletene vunene čarape bile su raznih oblika. Mogle su dopirati do koljena, do pola lista, iznad gležanja ili su samo prekrivale prednji dio stopala, a također su ih oblačili u nekoliko slojeva. Vidljivi dio čarapa obično je bio ukrasno ispleten raznobojnom vunom. U cijelom dinarskom području nošeni su opanci oputaši ili pripletnjaci. Preko čarapa, a iznad opanka, stavljali su još i suknene dodatke, koji se s unutrašnje strane nogu kopčaju metalnim kopčicama; često su bili dekorirani vezom i suknenim aplikacijama.
Oko struka muškarci su obavijali dugački pas od crvene ili modre tkanine ili sastavljen od snopa vunenih uzica. U svečanim prilikama stavljali su i širi pojas od svile. Osim tekstilnih, uobičajeni su i vrlo široki kožni pojasovi (pašnjača, bensilah, čemer) koji se sastoje od nekoliko slojeva, a ukrašavali su se utisnutim mjedenim kružićima. U odjeljke pojasa mogli su pohraniti kutiju s duhanom i pribor za paljenje vatre, čime su nadoknadili nedostatak džepova. U najsvečanijim prigodama za takav bi pojas zaticali oružje: nož te jednu do dvije kubure.
Odjeću je dopunjavala crvena suknena kapa ravnog ili, rjeđe, blago stožastog tjemenog oblika, po obodu vezena i opremljena kiticom crnih resa.
Ovim općim i najraširenijim odlikama dinarske muške odjeće dodajmo još nekoliko karakterističnih lokalnih pojedinosti. Tako su npr. na južnom dijelu zone, oko Metkovića i Poljica, hlače još prijelaznog oblika; dugih su nogavica, ali s proširenjem stražnjega dijela (gaće na klišta). Uz svečanu odjeću Neretljani su se, kao i stanovnici Imotskoga i Poljica, zagrtali crvenom kabanicom od domaćega sukna, krojenom poput pelerine s kukuljicom.
U krajevima nekadašnjeg intenzivijeg utjecaja turskog odijevanja bilo je uobičajeno da se oko crvene kape omota šal. Ako je šal bio svilen savili bi ga oko ruba kapice. No, mogao je biti od vunene tkanine, pa bi njime pri oma-tanju zapravo posve prekrili kapicu. Takav je oblik oglavlja bio osobito raširen u Imotskoj krajini.
