Za područje primorske Hrvatske tipično je da se jelo pripremalo u središnjoj kućnoj prostoriji, kuhinji ognjenica), na otvorenu ognjištu. Taj je posao, kao i svagdje drugdje, pripadao ženskim zaduženjima. Izravnim ugledanjem u majčinu i bakinu praksu, žene su još od djetinje dobi stjecale znanje o izboru i sastavu namirnica, postupcima preradbe, primjeni pomagala te, ne kao posljednje, o podešavanju odgovarajuće temperature i prilagodbi vatre pojedinim kuharskim namjenama. Osim nekih jela koja se jedu prijesna, poput salata, voća, morskih pužića, nekih vrsta školjki i đr., hranu se najvećma kuhalo u keramičkim ili metalnim loncima obješenima o ognjišni lanac (komoštre), a pirjalo u plićim posudama postavljenima na tronožni stalak. Za pečenje su u ovom području raspolagali metalnom rešetkom (gradele) koju bi postavili nad žar. Tijesto su pekli u krušnim pećima, odnosno manje količine na ognjištu ispod zvonolika keramičkog ili metalnog poklopca (peka). Mesne su odreske također pekli na gradele, dok su veće pečenke (janje, jare, ovca, koza) vrtjeli na ražnju.
Zajednička je odlika prehrane primorskog podneblja prevlast laganih jela, u prvom redu biljnih. Danomice se priređuju guste juhe od raznovrsnog povrća (maneštre). Posebnost je gornjojadranskog područja da bi takve juhe začinili smjesom sitno sjeckane slanine, češnjaka i peršina. Variva su pripremljena na lešo, tj. samo kuhana i začinjena maslinovim uljem. Osim uzgojena povrća iz vlastitih vrtova, posezali su i za samoniklim biljem kakvo su npr. šparoga, radič ili razne trave ubrane u vinogradu.
Važan je također udio ribljih jela. U seljačkim se kućanstvima najčešće jeo riblji paprikaš (brudet), pripremljen pirjanjem pojedinih dijelova riba, prethodno uvaljanih u brašno, uz dodatak začinskog bilja. Cijele se ribe priređuje, uvaljane u pšenično ili kukuruzno brašno, prženjem na tavi, a pečenu na gradelama prethodno bi premazali maslinovim uljem pomiješanim s usitnjenim češnjakom i peršinom. Smatra se da njihovoj posebnoj aromi pridonosi žar koji se stvara paljenjem lozovine. U primorskim su naseljima veću količinu riba, mahom srdela, konzervirali soljenjem, pa su slane ribe bile medu najzastupljenijim jelima. Dapače, u korizmeno su doba danomice bile na stolu.
Od mesnih jela najviše se konzumirala ovčetina ili kozletina, svježa, ali i suha (kaštradina), u tom slučaju također konzervirana soljenjem. Priređivana je pirjanjem kao gulaš (zvacet) ili samo kuhanjem. Osobito je ukusna janjetina s jadranskih otoka jer je njezino meso bez specifičnog mirisa, a usto je i s malo masnoće. U Dalmaciji se rado pripremalo jelo od komada janjetine pečenih zajedno s krumpirom i lukom ispod peke. Goveđe ili juneće meso bilo je na jelovniku rjeđe. Omiljeno je goveđe jelo pašticada, pripremljeno pirjanjem uz dodatak začinskoga bilja, suhih šljiva, suhih smokava, slanine te crnoga vina redovito se poslužuje s prilogom od kuhane tjestenine. Svinjsko se meso uglavnom prerađivalo najprije natapanjem u salamuri, a zatim dimljenjem iznad ognjišta te sušenjem na otvorenom. Pritom su zimske bure osobito pogodovale u proizvodnji kvalitetnih butina (pršut) i slanina (panceta). Uobičajeno je bilo i nadijevanje crijeva, pa su od tankih pravili mesne kobasice, a od debelih (kao i od želuca) kulin, sastavljen od krvi, loja, pšenične prekrupe, mirodija, ili pak olita, punjena brašnom, kuhanim suhim smokvama, grožđicama. No, meso većinom nije bilo na svakidašnjem jelovniku, nego se konzumiralo nedjeljom i blagdanom.
Češće se jeo ovčji sir, sušen na zraku. Mnogi su ga još dodatno konzervirali zalivši ga domaćim uljem pa je, pohranjen u kamenim ili keramičkim posudama, ostajao svjež i duže vrijeme. Suhi su sir jeli u kriškama kao samostalno jelo, ili su ga ribanog dodavali tjestenini.
Kruh su priređivali od miješanoga brašna (pšeničnog, ječmenog, kukuruznog), ali ne svakodnevno, nego jednom na tjedan. Pri miješenju u drvenom koritu (naćve, kopanja) dodavali su domaći kvasac, spravljen od osušena sirova tijesta, a u krajnjoj oskudici, kad je u kući nedostajalo soli, tijesto su mijesili morskom vodom. Uz kruh, pečen u krušnim pećima, ponegdje su odmah pripremali i dvopek, pa bi ga poslije jeli omekšana vodom, čajem ili vinom. Kruh umiješen samo od pšeničnoga brašna (od cvita) pekli su samo za osobite zgode. U hitnoj su potrebi umijesili neslane, beskvasne hljepčiće (pogača) te ih pekli položene izravno na ognjište i pod pekvom koju su prethodno dobro ugrijali, a zatim još prekrili vrućim pepelom i žeravicom.
U jadranskom su području rado pripremali tjesteninu od pšeničnoga ili ječmenog brašna, najčešće u obliku rezanaca (lazanje), manjih kvadrata (kerpice) ili cjevčica oblikovanih oko vretena (udomaćeni su i valjušci od krumpirova tijesta (njoki). Ipak, najviše konzumirano jelo bile su kaše koje su se priređivale ponajviše od kukuruznoga brašna ili krupice. Razlikovali su ih kuhane u rijetko (škrob) ili u gusto (palenta), a začinjali uljem ili ovčjim lojem.
Uobičajene su slastice uštipci prženi u ulju. Mogli su biti obični od beskvasnog tijesta (prspalje| zatim od tijesta pripremljena s kvascem te s grožđicama i drugim voćnim dodacima (pršurate, fritule, mlinci) ili od tijesta s jajima (hrstule, kroštule). Ostala slatka peciva bila su namijenjena posebnim prilikama. Tako kruh od pšeničnoga brašna u obliku prstena (kolač) za Božić mliječno pecivo s voćnim dodacima, izvana premazano jajetom i ukrašeno trokrakim ili križnim urezom (pogača, pinca) za Uskrs pletena peciva s utaknutim cijelim kuhanim jajetom (koluba, karitula) također za Uskrs, ali namijenjena djeci, kao i hljepčići (krakavice) za blagdan Svih svetih, s gornjom površinom ukrašenom utiskivanjem npr. ključa. Prilog božićnome stolu bila je i voćna poslastica u obliku stošca. Pripremili bi je još u rujnu od suhih smokava i poprženih badema, pomiješanih s domaćom rakijom i pohranili s grančicom koromača. Dobro prosušen i aromatiziran koromačem takav bi kolač od smokava (smokvenjak) načeli na Badnjak nakon pola noći.
Uz svakidašnje se obroke pilo razvodnjeno vino (bevanda), a samo u svečanim prilikama pravo domaće vino. Iznimnim je zgodama bio namijenjen prošek, slatkasto vino proizvedeno od suhoga grožđa dugim vrenjem. Od destiliranih su pića pili rakiju proizvedenu od tropa (tropica), s dodatkom aromatičnih trava (travarica) ili zelenih oraha (orahovica). Omiljeni osvježavajući napitak bila je tekućina preostala pri proizvodnji sira – sirutka, zatim skuta, dobivena kuhanjem sirutke, a kadgod i mješavina kozjega mlijeka i vina (bikla, smutica).
Uobičajena su bila tri dnevna obroka, jutarnji, podnevni i večernji gdjekad i četvrti, prijepodnevnu Za jutarnji se obrok pripremala kava, ali kuhana od prženog i smljevenog ječmenog zmja, čemu bi primiješali (kozje) mlijeko. K tome bi jeli kruh ili kukuruznu kašu. Takav je zajutrak bio namijenjen ženama i djeci, a muškarci bi započeli dan s nekoliko suhih smokava i čašicom rakije. Njima kao da je više odgovaralo da jedu nešto kasnije, pa su između 9 i 10 sati uzimali južinu (marenda), sastavljenu od kruha i sira ili dvopeka s vinom ili ribe i si.
Sadržaj podnevnog obroka (obed) ovisio je o godišnjem dobu, jer se većinom sastojao od variva, Ljeti su pretežak bob, blitva, grašak, mahune, tjestenina, krumpir, salata, a zimi bi jeli slatki ili kiseli kupus, broskvu, grah, repu, lecu, sočivo. Mnoge su radne dane proveli na polju, noseći objed sa sobom. Nerijetko je to bila slana riba s kukuruznom palentom ili kriška pršuta i sira s kruhom, pečeno jaje i masline i si.
Nastojalo se da najkrepkiji obrok bude večera, pa se priređivala juha od povrća (maneštra), pržena riba s palentom, kadšto kuhana ovčetina i dr.
U primorskim se kućama blagovalo u kuhinji. Stariju praksu da se posjeda uz ognjište napustili su nakon što su u kućni namještaj preuzeli visoki stol oko kojega se okupljaju odrasli članovi obitelji. Svojim stalnim mjestima za stolom očitovala se i obiteljska hijerarhija, jer je čelno mjesto bilo predviđeno za gospodara ili najstarijeg ukućana. No pri samoj konzumaciji teorijski su svi bili izjednačeni. Jelo se, naime, nije posluživalo pojedinačno na posebnim tanjurima, nego su svi uzimali iz jedne zdjele. Na stolu je stajao i vrč Ibukaleta, bukava) s pićem, iz kojega su svi odrasli ukućani izravno pili. Jedino bi se djeca za vrijeme obroka smjestila na rub ognjišta, također jedući iz zajedničke zdjele.
Nešto obilniji jelovnik bio je nedjeljom, blagdanima i za većih agrarnih radova kao što su vršenje žita, berba grožđa ili mljevenje maslina. Tada bi se pripremilo mesnu juhu, tjesteninu, bakalar ili bolju pečenu ribu, kadšto i uštipke.
