Kuhanje domaćeg, sapuna za pranje i kupanje
Kad prođu svinjokolje, svaka kuća i žene u njima kuhaju domaći sapun od preostalih masnoća iza svinjokolje i masti s obarina u kojima se kuvalo meso i krvavice.
Izvaže se na vagi koliko kg ima ,,šmira“ t.j. masnoća i na određenu količinu mase ide prema kilaži omjer „masne sode“ t.j. lužine.
To se sve zajedno kuha s određenom količinom vode u kotlu ili kotluši dok se ne odvoji gustoća sapuna.
Budu napravljeni drveni kalupi ili jedan veći i plići, stavi se u kalup rijetka krpa i sipa se kad je gotovo kuhano u krpu i kalup. Kad se dobro ocijedi i zgusne, izreže se na komade i ostavi do sutra, da se ocijedi i ohladi.
Sutradan se vadi u pletene veškorpe ili košare, pletene od šiba i tako ostavi da se suši i stoji do upotrebe.
Tako dobiveni sapun jako je bio dobar za bijeli veš, ali i šareni, jer deterđenta nije bilo.
Pranjem rublja domaćim sapunom nije bilo alergija, čak ni kod malih beba, a pelene su se isključivo i prale „kuvanim sapunom” da se djeca ne ,,ospu“.