Izvorno podrijetlo tikvica nije točno određeno. Neke su vrste tikvica podrijetlom iz Indije dok su neke iz Amerike, a ima ih u raznovrsnim veličinama, oblicima i bojama. Tikvice koje se u našem podneblju najčešće koriste su duguljastog i cilindričnog oblikaza, zelene boje i tanke naborane kože. Meso im je mekano i blijedo zelenkasto. Cvjetovi su jestivi i pripremaju se u francuskoj i talijanskoj kuhinji.
Dijelimo ih na ljetne i zimske, a jedina je razlika u tome što ljetne imaju tanju i mekšu kožu od zimskih. Iako tikvice botanički spadaju u voće, pripadaju vrstiCucurbitaceae u koju pripadaju dinje i krastavci, a u kuhinji se tretiraju kao i svo ostalo povrće.
Pazar ih pun, one onako mlade, pupaste, zelene, a svaka različita. Zašto nam je to bitno? Pa ponekad nam se učini kao da su se danas sva godišnja doba spojila ujedno kad ugledamo povrće koje u to doba godine ni slučajno ne uspijeva. Sve uredno složeno, sve jednako poput vojnika na paradi, sve oku ugodno, ali bez mirisa i okusa. A nama izgled uopće nije bitan. Međutim, kad razrežemo, želimo da cijela kuhinja zamiriše.
Dakle, nabavili smo naše tikvice, ispekli ih u peći i napravili od njih pire.
Dok su se tikvice pekle, pomiješali smo ulje, garum i vino, dodali kumin, origano i miloduh, sve prethodno samljeveno, te fino nasjeckanu kapulu. Ovaj začinski umak kratko smo prokuhali, uz malo gustina da se zgusne, prelili njime tikvice, dobro izmiješali i poslužili.
tikvice 2 kg
ulje maslinovo 4 žlice
garum 3 žlice
vino 0,5 dcl
kumin 0,5 zlicice
origano 1 žlica
miloduh 1 žlica
kapula 1 komad
gustin 2 žličice
Cucurbita calvior. Celaviji od tikve.
