Voda kao osnovni sastojak u našim životima, našim bakama i djedovima voda nje bila ovako na dohvat ruke špine i sl. Donositi vodu za piće iz nekog manje ili više udaljenog potoka, rjeke je danas nezamislivo. Ali to su skoro pa svakodnevno radile mnoge naše bake i mnogi prije njih.
Kuće i domaćinstva su imala svoje male čatrinje ili bunare, punile su se kišnicom ali ipak ljeti za vrijeme velikih vrućina bi presušile i ostavile ukućane bez vode. jedino riješenje je bilo ići na najbliži potok ili rijeku po vodu za piće i korištenje. U to vrijeme možda i ne tako davno nekih 50-tak godina unatrag sve su naše rjeke i potoci još bili prirodni čisti i nezagađeni.
Kako se voda prebacivala do kuća za piće i upotrebu te koja se pritom pomagala koristila?
Svako domaćinstvo imalo je brentu (bure) za nošenje vode, vina i grožđa. Brenta je bila poput bačve, pri dnu uža, a pri vrhu šira i izrađena od doga, drvenih letvica međusobno spojenih trima limenim obručima. Brenta (bure) je sadržavala oko 30 litara vode, a izrađivala se i od tanka pocinčana lima. Da bi drvena brenta trajala čim dulje, iznutra bi je obojali bijelom bojom, a izvana zelenom. Brentu su najčešće nosile na leđima žene opasane plašćenicom, dugačkim višebojnim prugastim vunenim povojem koji je na krajevima imao rese, a tkao se na razboju. Jednim krajem plašćenice žena bi se opasala oko bokova, na to bi prislonila punu brentu, a drugim krajem podigla bi brentu i uprtila je na leđa.
Starinske kuće imale su i žare, velike glinene posude s drvenim poklopcem koje su sadržavale oko 100 litara. U žari voda bi uvijek bila svježa.
Burica je bila okrugla drvena posuda s drvenom ručkom, u nju se muzlo mlijeko.
Uharica, mala plosnata drvena brenta s ručkom, koristila se za pretakanje vina tijekom branja grožđa, a mogla se u njoj nositi i vođa. Sadržavala je 10 do 15 litara.
-
- Odlazak po vodu s buradima
-
- Posuda od drveta za vodu
