Zaruke su najčešće zaseban čin, a samo im ime kazuje bitan simboličan sadržaj: primanjem za ruke mladić i djevojka iskazuju odluku da zasnuju brak. Taj je čin poznat svim Slavenima, sličnog naziva i istoga simboličnog značenja, a moguće je da je prije prihvaćanja kršćanstva to bio glavni obred sklapanja braka.
Još dva čina slične su obredne važnosti i velike starine: okretanje djevojke (u smjeru kretanja sunca) i prstenovanje djevojke, a zbivaju se često na zarukama, ali i u drugim trenucima prijesvadbenih običaja. Prstenovanje je poznato gotovo svuda i u svim vremenima, a u nekim se krajevima izdvojilo kao zaseban obred. Zanimljiv je zapis iz Poljica u Dalmaciji u kojem se spominje prstenovanje (kao starija tradicija) i okretanje djevojke.
U nikin selin povlači se još stari običaj prstenovanja. Stol je nasridkuće, a na njemu prsten, britva, ogledalo, očenaši (krunica).
Pristupi divojka do stola, otac mladoženje uzme je za ruku, okrene tri puta naoposun, stavlja prsten, čini kamenovanje (znak križa) i govori: U ime oca…
U nekim se hrvatskim krajevima čin okretanja događa i u drugim trenucima svadbe, s izmijenjenim ili zaboravljenim prvotnim značenjem i važnošću, ponegdje kao puka formalnost.
Etnolozi drže da čin okretanja udavače iskazuje patronat nad njom onoga koji čin obavlja ili onoga koga on zastupa, mladenca ili njegove obitelji, a upućuju i na mogućnost da je takav svadbeni čin postojao i u starih Slavena.
Pri zarukama uz gotovo obligatnu jabuku, novac i prsten, djevojka prima i druge darove: uporabne i ukrasne tekstilne predmete, nakit, a često i osobita jela, odnosno kolače. Djevojka nečim uzvrati mladencu, pa i njegovoj pratnji, a i oni njoj daruju još ponešto gotovo redovito obostrano se razmjenjuje piće.
