Dolazi ubiranje plodova: „Kako je tko sijao, tako će i žeti”
Kad prođe Velika Gospa, već se sve sprema za jesen i zimu. Sprema se zimnica, kuva paradajz u flaše, peku pekmezi, zatim u rujnu bere grožđe i pravi vino, (a i sa zakazanim svatovima čeka se vino.)
Pođe branje po njivama kukuruza i bralo se ručno u veškorpe s dvije ručke i košare ,,s oblukom“ – koje muškarci ispletu i napletu, od malih do velikih, još preko zime od šiblja, ali i u proljeće od orezane vinove loze sa lomače.
Žene su pretežno brale kukuruz svaka jedan red po redu, a muškarci su nosili pune košare, istresali u zaprežna kola i vozili kući. Žene još opašu i velike pregače – i kad i kako izberu svaki klip, nutarnju šušku beru u pregaču, meću u vreće i nose kući – da napune slamarice ili promjene već postojeću šušku u njima u krevetima.
Nije bilo jogija ni madraca, već slamarice, a šuška u njima bila je bolja i ugodnija od slame. Dok se na šuški spavalo, nije se znalo za mnoge bolesti, a pogotovo nije boljela kičma, a nije bilo ni „nesanice.