Aforizmi i poslovice su sažete misli koje predstavljaju neku životnu istinu, katkad i na humorističan način.
Aforizmi su nekakav oblik mudrosti i koristili su ih samo najmudriji u selu ili mjestu, a koristili su ih da opišu događaje u životu na malu čudan i misaon način.
Donosimo vam nekoliko starih tradicionalnih aforizama koji su se koristili kod naših djedova i baka.
- Nekad je škola bila u modi, danas je moda u školi.
- Kada su magarad revala, djeca nisu plakala.
- Kada je krava travu pasla, djeca su zdravo rasla.
- Kada su ovce blejale, žene se nisu svađale.
- Onaj tko drugog mrzi, najviše sebe mrzi.
- Tko živi za sebe, mrtav je već.
- U školi nema slabe djece, već nemarne.
- Kad bi revanje bilo učenje i magarad bi išla u školu.
- Siti smo jer to kažu oni koji su ručali.
- Glad nema strpljenja.
- Žena je zvijezda koja sja, ali brzo se gasi.
- Sirota nije znao da ima milijune na knjižici.
- Cijene postižu dobre rezultate u skoku u vis.
- Prosvjetnim radnicima odzvoni prije smrti.
- Tko rano rani, sve grabi.
- U fotelji može i da se zadrijema.
- Nije zdravo plivati u mutnim vodama.
- Tko nema obraza, ima lice – svejedno.
- Neki pate iz dosade.
- Magarac nije tvrdoglav ako se usporedi s gospodarom.
- Mnogi se okliznu i na suhom.
- Bez kave je teže lagati.
- Pojedinci vide i u mraku.
- Grom ne puca uvijek u drvo.
- Cijene su dijetalna hrana.
- Mnogi boluju od (b)mraka.
- Ljubav na prvi pogled, k’o led na suncu.
- Mnogima je brak donio sve – neriješene probleme.
