Zovemo se Isusovim učenicama kao što je to bio i Juda. I poput njega izdajemo Isusa na jeftin način odlazeći za raspadljivim blagom ovoga svijeta. Prisjećajući se Judine izdaje za trideset srebrenika pitajmo se postupamo li i mi kao Juda bez razmišljanja što će biti s nama nakon što izdamo svojeg Učitelja.
Na svakoj misi se susrećemo sa Isusom. Promatram to kao posljednji susret s Isusom u kojem i meni govori da će ga ove noći netko od nas izdati i razmišljam: Pitamo li se i mi kao što su se zapitali Isusovi učenici: ”Da nisam ja, Gospodine?” Prepoznajemo li se u Judi koji ga izdaje ili Petru koji smatra da on to ne bi ni u kojem slučaju mogao učiniti? Jesmo li u strahu da će Isus i nama reći: ”Jao onome koji izdaje Sina Čovječjega. Bolje bi mu bilo da se ni rodio nije?” Ili smo pak mirni jer vjerujemo Isusu – da je on naš jedini spasitelj?
Na Veliku srijedu poslije podne počinju litanije, koje se održavaju tri dana.
U Santovu s velikom ih radošću pohađaju i djeca. Po završetku litanije, kada svećenik knjigom udari po klupi, tada djeca štapićima udaraju po klupi. Djeca ponesu i čegrtaljke i njima klepeću. Čine to u znak kažnjavanja Pilata koji je izdao Isusa. Običaj je popraćen velikom bukom, dok djeci pruža neopisivu radost i trajan doživljaj.
Običaji na srijedu u Velikom tjednu
