Jedna od glavnih odlika manjih mjesta dalmacije i hercegovine je svetkovanje blagdana i zupskih svetkovina. Odlazak na misu je tradicionalni ritual za svaki blagdan i svetkovinu.
Kad se mise završe, puk izlazi iz crkve i nastaje blagdansko veselje.
Kod crkve se malo zadrže, onda se u samom putu zadrže na određenu mjestu na kojem se svake godine pije rakija. Razrede se po grupama ili soprama pokraj puta. Sastane se sva rodbina, komšije i prijatelji i grupišu se po zaseocima.
Posjeda se na kamenje ako je još lijepo vrijeme i nije suviše studeno.
Zatim svi izvade boce rakije i stavljaju ih na jednu gomilu. Djevojke i žene prostru rupce i marame i stavljaju mezu uz rakiju, razno suho voće, jabuke, kolače i uštipke.
Tako se pije, mezi i nazdravlja. Pjeva i veseli.
Čitav puk kao jedna obitelj.
Blagdansko slavlje zbližava i povezuje ljude. Pjeva se putnički i sopranskim.
Sopransko pjevanje je kad pjeva nekoliko ljudi i žena zajednički, ali se toliko oteže da se jedva može izdržati.
Završava se sa stihom:
»Lezi s njom pod kobanicom!«
Tako se zadrže do dva sata i više, a onda veselo idu svojim kućama.
