Dok svatovi putuju na svojim konjima prema curinoj kući, tamo se skuplja malo i veliko iz čitave okoline da isprate svoju komšiniou.
Svi napeto i željno očekuju kada će se ugledati prvi (konjanici, automobili).
Najednom se očuje pjesma i pucanje iz pušaka, a svatovi se pojavljuju iza seoskih brežuljaka.
Kad stignu, pred njih iziđu pjevačice, rodice i jaranice djevojke po ‘koju dolaze i svatove pozdravljaju pjesmom:
Dobro došli, kićeni svatovi,
Jesti li se putem umorili!
Dobro doša, buljubaša,
I za tobom kita svata!
Jeste li se umorili,
Iz daleka putujući?
Razjašite, počinite!
Svatovi ulaze u dvorište, silaze s konja danas izlaze iz automobila i ulaze u kuću te se srdačno rukuju i pitaju s novim prijateljima. Dok se oni časte i piju, cure tu nema.
Gdje je ona?
Nju su zaključali u jednoj prostoriji i nitko k njoj ne može ući. Na vratima stoji mlađa sestra ili prva udadbeničina rodica.
Ključ je ona sakrila.
Običaj kupovine mladenke u svatovima
Sada u akciju stupa kum i djever koji su dužni otkupiti curu isto kao što je svekar otkupio njezin sanduk. Najprije pokušaju otvoriti vrata, ali nikako
ne mogu.
Nije lako do cure doći čak ni onda kad je spremna za vjenčanje. Svatovi čekaju, a prisutni promatraju radoznalo što se događa. Nastaje pogađanje isto kao i za sanduk. Najposlije se isprsi kum i djever i dobro plate. Vrata se otvore, djevojka iziđe opremljena i dotjerana kao vila iz zelene gorice!
Izvodi je kum i djeverovi.
Oni su zaduženi da je cijelo vrijeme čuvaju.
Svatove opet ispraćaju pjevačice:
Opremaj se, kita svata,
Spremljena je seka naša!
Vakat nam je putovati
Zob su konji pozobali
Hendek nogam iskopali.
Diverovi, sokolovi,
Pričuvaj te seku našu
Da je grana ne zamlati,
Da se s konja ne ukine!
Znatiželjni svijet uživa gledajući tu nesvagdašnju dramu, a mnogi iskoriste priliku i dobro »poljube« svatovsku
bukliju.
Tradicionalni Hercegovački svatovi na putu u crkvu
U putu do crkve svatovi poigravaju svoje konje, pjevaju i vesele se. Svi izlaze iz svojih kuća i gledaju svatove, a najviše buduću mladu nevu.
Mladenci se vjenčaju u crkvi.
Vjenčanju, misi i svečanom blagoslovu prisustvuju svi svatovi. Mladoženja i mlada stavljaju jedno drugom prsten na ruku u znak trajne vjernosti. Poslije vjenčanja najprije svećenik čestita mlađencima, a zatim svi ostali.
Običaj je da mladenci daruju svećenika kad ih upiše u matičnu knjigu vjenčanih.
Svatovi se zadrže kod crkve neko vrijeme u svečanom raspoloženju. Tu oni meze, piju, pjevaju i pucaju iz pušaka.
Na znak svatovskoga starješine svatovi polaze mladoženjinoj kući istim redom kako su i došli po časti i starješinstvu.
Veselje je još veće, jer sada vode mladu nevu.
Buljubaša časti putem sve prolaznike, a svrati se i u pokoju kuću. Istodobno domaćice iz kuća iznose pune bukare vina, časte svatove i čestitaju mlađencima.
Mladu nevu osobito svi žele što bolje vidjeti.