Vratit ćemo se malo u vrijeme naših baka i njihovog načina života pripremanja jela. Recepti za jela su tradicionalni starohrvatski po kojima su brojne generacije pripremale svoja jela.
Tekst je pisan starohrvatskim dijalektom od prije nekih 150 godina.
Kopriva inače žara i žigavica zvana (Urtica divica, i Urt. urens L., Brennessel) često služi za hranu životinji. Tako znamo, da graničarke množinu mladih tuka većim dielom koprivom hrane, a gdje gdje i kravam ju polažu kao veoma dobru krmu, dapače ju suše i za zimu spravljaju. Naproti neće svatko znati, osobito komu ta neubada do srdca, da je i ona ljudstva koristna kao jestivo. Naši starci, koji jur doživiše gladna godišta, pripovjedaju, od koje usluge tada kopriva, kad ona pomješana s dračem jedinu hranu ubogih sačinjavaše. Nu valja ju kao špinac na tanko kosati i posije na maslu pržiti. Ovako dobi tek kao špinac, upravo ju čovjek niti nemože razlučiti od njega. Mnogi se je već ljuto prevario, da špinac jede, dočim nije njemu ni traga bilo.
„Kopriva je jedna od najkorisnijih ljekovitih biljaka. Kad bi ljudi shvatili, koliko je ova biljka ljekovita, sadili bi samo koprive.
Svi dijelovi koprive – stabljika, lišće, korijen i cvijet – imaju ljekovita svojstva.
U drevna vremena kopriva je bila vrlo cijenjena. Na slici Albrechta Duerer (1471 – 1528) možemo vidjeti anđela sa koprivom u rukama.
Švedski znanstvenik Abbe Kuenzle tvrdi, da bi kopriva odavno nestala sa lica zemlje, ako ne bi imala žalce. Životinje i insekti bi ju odavno pojeli.