Kiseli kupus – glavna zimska salata
Kupus se nariba na veliku ribež, priredi drveno bure „kupušnjara i stavlja se red sitnog kupusa, red glavica s iskruženm korijenom okrenutim gore, redom se slaže i soli i gazi do gore, dok ne izbije pjena. Zatim se pokrije platnom, pritisne ,,danama“, daščicama, stavi kamen i ostavi da izradi i ukisne. Kad prestane raditi, gotov je. Sve sa čim je pokriven, prilikom svakog trošenja, pere se! (Ako mu usfali (fali) vode, ako nije kupus pokriven, nadospe se).
Sve se to pospremalo u podrum ili komoru u kojoj je stojala burad. Tu se odlagalo i premještalo meso dimljeno koje je već bilo gotovo, tj. dobilo dosta dima. U toj komori ili smočnici držao se smok za cijelu godinu, jer frižidera nije ni bilo.
Kako su seljaci sve radili s pjesmom i sve opjevali, tako su i komoru!
„Nek se ljubi di ko more
a ja ću se u komore
a ja ću se u komore
tamo mi je ponajbolje.
Tamo i jest ponajbolje, kad je bivalo i jela i pića svake vrste za cijelu godinu!