Korištenje i nazivi starih tradicionalnih lonaca i posuda me uvjek podsjete na kreativnost i domišljatost naših starih ljudi koji su živjeli u teškim vremenima, imali malo posuda i posuđa ali je svako od njih imalo svoje ime i specifičnu zadaću u pripremi hrane.
Kuhanje u glinenim posudama
U početku lonci su bili glineni. Vrijedni lončari izrađivali su ih i pekli. Natovarili bi puna kola lonaca i prodavali ih od sela do sela i u gradovima.
Obično tražili su mero za mero (miru za miru), što znači koliko je moglo stati pšenice ili kukuruza u lonac. Stari ljudi tvrdili su da je najbolje jelo kuhano u zemljanu loncu.
Ostaloga posuđa bilo je malo, bilo je jednostavno, a najčešće se rabila karnica, kronjska škudela, pijodina ili terina i bukaleti, a poslije pojavili su se pijati (tanjuri).
Krnica ili karnica bila je drveni tanjur za nalijevanje vode u brentu, a iz krnice se i jelo.
Kronjska najčešce nazivana i tavajola ili škudela bila je veća glinena zdjela iz koje je jela cijela obitelj. Ime je dobila po Kranjcima koji su te zdjele izrađivali i ukrašavali, te ih prodavali po sajmovima.
Pijodina ili terina izrađivala se od keramike, bila je još veća, i iz nje su jeli istodobno svi ukućani. Rabila se najčešće za salatu, ali i za drugu |ghranu, primjerice za palentu i krumpir.
i Pijodina ili kronjska škudela napunila bi se : hranom i stavila nasred stola, i iz nje bi jela cijela obitelj drvenim žlicama. Poslije su se pojavile aluminijske žlice i vilice.
Iz bukaleta, bukare, bukalića i morkuša pilo se vino. Raznih su veličina, a izrađeni su od gline ili keramike.
-
- Kuhanje u glinenim posudama
